Danas se u Sportskoj dvorani „Rašid Buća“ održava Memorijalni turnir „Fikret Fazlić – Fikro“, događaj koji nosi ime čovjeka čiji je doprinos sportu u Ilijašu teško izmjeriti rezultatima, medaljama ili peharima.
Mnogi možda nisu ni svjesni koliko je Ilijaš imao sreće da upravo ovaj grad postane mjesto gdje je Fikret Fazlić proveo svoje penzionerske dane. Jer za njega penzija nikada nije značila kraj rada – značila je početak stvaranja novih generacija.
Kroz stoni tenis stvorio je državne prvake, premijerligaške igrače, reprezentativce, ali prije svega ljude koji su kasnije postali uspješni u svojim profesijama i životima.
Njegove metode bile su posebne. Djeca su prvi put u Ilijašu trenirala dva ili tri puta dnevno – jutarnji treninzi, popodnevni stoni tenis, večernje trčanje. Nije priznavao prosječnost, nije prihvatao poraz i nije dozvoljavao da neko ne vjeruje u sebe.
Radio je u Foči, Tuzli, Puli i Sarajevu, a svoj veliki trag ostavio je upravo u Ilijašu.
Oni koji su imali privilegiju trenirati kod njega često će reći isto – Fikro nije bio trener koji je radio. Fikro je bio trener koji je stvarao.
Njegove poenske igre, specifični treninzi, beskrajna energija, ogromno znanje i nevjerovatna posvećenost ostavili su trag koji traje i danas.
A možda ga najbolje opisuju upravo sitne anegdote koje svi pamte – jer čovjeku koji te u žaru borbe pogodi biltenom u glavu ili „našpica“ u cjevanicu, a onda te nauči kako postati bolji sportista i čovjek, jednostavno se ne može zamjeriti.
Danas, dok se igra turnir koji nosi njegovo ime, ostaje samo jedna poruka:
Hvala ti, Fikro, za sve što si ostavio Ilijašu.
