Duboko u šumama planine Zvijezde, na području Vareša i Breze, skrila su se brojna historijska i kulturološka blaga, a jedno koje svakako zalužuje mjesto na ovoj listi jeste Arheološko područje Dabravine sa ostacima iz brončanog doba i kasne antike.
Dabravine su mjesto smješteno između Vareša i Breze, iznad klisure potoka Stavnje, a još 1891. godine bile su poprište arheoloških iskopavanja. Naime, metalurški inženjer Karl Fitzinger je vršio prva iskopavanja, a rezultati su objavljeni godinu poslije pod kustosom Vjenceslavom radimskim. Zatim je i tokom 1954. godine izvršeno reviziono iskopavanje, te je nakon toga pokretni materijal deponovan u prostorijama Zemaljskog muzeja u Sarajevu i Zavičajnog muzeja u Visokom.
Najzanimljivije otkriće bila je bazilika, izgrađena krajem 5. i polovinom 6. stoljeća. Uništena je, nedugo zatim, u požaru, a definitivni kraj najvjrovatnije doživjela je krajem 6. ili početkom 7. stoljeća provalom Avara i Slavena.
Riječ je o kasnoantičkoj bazilici, zbog koje je cijelo područje Dabravina proglašeno nacionalnim spomenikom BiH.
„Bazilika u Dabravinama kod Breze nalazi se na desnoj obali rijeke Stavnje, na prilično nepristupačnom mjestu. Dimenzije bazilike iznose 15, 80 x 12, 80 metara. Riječ je o jednobrodnoj bazilici, koja se sastoji od trodijelnog narteksa, naosa sa apsidom, dvije južne prostorije te baptisterija koji se prema istku završavao apsidom. Prisustvo baptisterija ukazuje na misionarsku djelatnost“, naveo je Edo Mešić u završnom magistarskom radu pod nazivom “Područje srednje Bosne u antičko doba”.
Ova bazilika tipičan je predstavnik kasnoantičkih bazilika na tlu BiH, a sama izgradnja bila je povjerena neukim seoskim majstorima. Ipak, kameni namještaj, sudeći prema tipiziranoj i preciznoj izradi, te bogatim dekorativnim motivima, proizvod iskusne klesarske radionice. Izrada skulpture podsjeća na drvorez, a dekorativni motivi u većini su tipično kasnoantički.
„Oko bazilike je zid sa dva objekta slična tornjevima. Osim crkve u unutrašnjosti zidina je pronađen i niz malih prostorija koje podsjećaju na monaške ćelije. Građena je vrlo nemarno. Upotrijebljen je lomljeni kamen koji je samo mjestimično pritesan, bez reda polagan u zidove (opus incertum) i vezan nekvalitetnim malterom. Pod je bio nabijena zemlja ili estrih. Kao pokrov korišten je rimski crijep. Kameni namještaj, sudeći po tipiziranoj i preciznoj izradi, te bogatim dekorativnim motivima, proizvod je iskusne klesarske radionice. Izrada skulpture podsjeća na drvorez. Dekorativni motivi u većini su tipično kasnoantički“, stoji u opisu bazilike u radu “Kulturna istorija BiH”, objavljenom 1966. godine u listu Veselin Masleša.
Danas je ovo područje je zapušteno, najvećim dijelom zatrpano zemljom i zaraslo u rastinje. Temeljni zidovi se samo mjestimično raspoznaju te vide se razasuti ostaci kamenja. Nedaleko od bazilike mogu se vidjeti stećci za koje se smatra da su pripadali većoj nekropoli.
Visoko.co.ba/Nejra Šehić
