Živimo u jako izazovnom vremenu koje nam nudi mnogo mogućnosti, ali donosi odgovornost i nameće mnogo opterećenja. Postavljamo sebi visoke ciljeve; neko promijeniti posao, neko odseliti, neko naučiti perfektno strani jezik, neko obrazovati, a neko osnovati porodicu, i u svemu što radimo da budemo najbolji. Našoj sagovornici Visočanki Elmi Orle pošlo je za rukom sve navedeno! Kako izgleda promijeniti adresu, jezik, obrazovati se i stalno usavršavati, biti beskrajno znatiželjna i vrijedna žena i majka, teško da možemo i zamisliti.
Od odlaska u Ameriku do diplome sa najvećom akademskom titulom, put je koji je naša Elma prošla za kratko vrijeme i bez mnogo buke. Prije desetak godina odselila je u Ameriku. Iz BiH je otišla kao fakultetski obrazovana žena, a u Čikagu je osnovala porodicu. I dok bi većina tu nekako stala, Elma je zapravo tek krenula sa pokazivanjem šta sve može.
U BiH je završila pravni fakultet, kako navodi, jer je to bio „mamin uslov da ide u Ameriku“, ali dolaskom u Ameriku shvata da nakon verifikacije svoje diplome prava mora uzimati još mnogo časova da bi diploma bila ekvivalentna diplomi prava u USA, gdje se Law School upisuje nakon završenog fakulteta i ne može se upisati poslije srednje škole, a i jako mnogo košta.
Tako je odluka pala na poziv predavača.
„Budući da sam u to vrijeme imala dvoje male djece mlađe od dvije godine, počela sam razmišljati šta bih ja to mogla raditi a da moja porodica ne bude zapostavljena.
Ne samo zapostavljena nego šta bih ja to mogla raditi u vrijeme kad se moj muž vrati s posla i provodi vrijeme s djecom. Nakon mnogo razmišljanja i razgovora sa svojim najbližim, odlučila sam da to bude poziv edukatora. Zašto rad u školi? Vrlo jednostavno: učitelji imaju ljetni, zimski i sve ostale moguće raspuste… Šalim se, naravno, ali je to bio jedan od razloga. Imam jako bliske prijatelje koji su godinama radili kao učitelji/nastavnici i koji su mi bili primjer kako svako ljeto idu u Bosnu i ostaju cijelo ljeto. Meni kao nekom ko je jako vezan za Bosnu, ovo je bio jedan od išareta da je to poziv za mene. Ne može se baš tako dobiti 6-8 sedmica godišnjeg odmora ovdje u Americi, ali nastavnici itekako mogu. Također, jedan od glavnih razlog zbog kojeg sam se odlučila za poziv nastavnika matematike je činjenica da matematika nije baš jača strana Amerikancima i da smo mi u velikoj prednosti nad njima. Ne želim da ikoga ponižavam, ali bez digitrona (mobitela) nisu u stanju izračunati pa skoro ništa.“
U USA je prvo dobila Associate in Arts (Teaching Grades KG-6). I kao da to nije dovoljno, Elma je za vrijeme studiranja također uzimala časove za farmaceutskog tehničara, te je istovremeno postala i Certified Pharmacy Technician i učitelj!
Odmah nastavlja sa školovanjem za nastavnika matematike: “Ovdje to zovu Middle School, a ustvari je to od 5. do 8. razreda. Također sam uzimala časove biologije, hemije, fizike i drugih časova znanosti.“
Kao vrhunac uspjeha dolazi diplomiranje 13. maja 2022. na Northeastern Illinois University sa najvećom akademskom titulom Summa Cum Laude, koja se dodjeljuje studentima sa najboljim prosjekom ocjena i time je dobila Professional Educator Liscence (PEL) za državu Illinois sa duplim zvanjem Middle School Math and Science Teacher.
Obzirom da je pojačan trend iseljavanja iz balkanskih zemalja, pitali smo Elmu šta bi savjetovala onim koji odlaze, koliko je teško prilagoditi se, savladati jezik u mjeri koja je potrebna za normalan život a posebno za dalje obrazovanje?
“Jako mi je žao što je ovo, nažalost, postala jako česta pojava kod nas. Da me život nije odveo u ovom smjeru, ne znam da li bih se odlučila za takav korak. Ne znam da li bih napustila zemlju tražeći mjesto za bolji život. Teško je reći. Jako je teško prilagoditi se i započeti novi život u drugoj zemlji, na drugom jeziku, pogotovo osobi koja napusti zemlju u godinama u kojim sam ja otišla (sa 27 godina sam otišla). Znam da će mnogi reći da se uvijek možeš vratiti, ali non stop sam samu sebe podsjećala da su Božije odredbe jače od naših vlastitih želja i ciljeva i da sam s razlogom tu gdje jesam. Ono što sam naučila za ovih godina u SAD jeste da su svi ljudi ovdje spremni da pomognu za sve što ti treba, samo trebaš pitati za pomoć. Jezik je prva prepreka koju treba savladati. Kad kažem “savladati” mislim biti u stanju da ih razumijete dok pričaju. Engleski jezik koji smo mi učili u školama se dosta razlikuje od njihovog govornog Engleskog pa je to prvi izazov koji treba prevazići. Ja i dan danas budem u situaciji kad ništa ne razumijem, ali uredno klimam glavom (i to sam naučila – što bi rekli Amerikanci, “Fake it until you make it”). Šalu na stranu, jezik se savlada poprilično brzo i mislim da nikome ne predstavlja problem u bilo čemu. Jako puno profesora, doktora, i ostalih visokopozicioniranih ljudi ima jake govorne akcente i nikome to ne predstavlja probleme. Jednostavno, ljudi nisu opterećeni sa tim da li neko napravi gramatičku grešku ili je izgovorio nešto na pogrešan način.”
Osoba si koja može uporediti studiranje u BiH i SAD, pa nam napravi paralelu; prednosti i nedostatke i šta bi ti izmijenila u našem sistemu studiranja?
“Ovo pitanje je najčešće pitanje na koje odgovaram u zadnjih mjesec dana. Iskreno, teško mi je odgovoriti na ovo pitanje jer ne želim da na bilo koji način govorim negativno o našem obrazovnom sistemu. Američki sistem obrazovanja se mnogo razlikuje od našeg, ustvari, razlikovao se dok sam ja studirala, vjerujem da se dosta kod nas promijenilo od 2010. U svakom slučaju, koliko god zvučalo čudno i nestvarno, ovdje je dosta lakše studirati. Uvijek mi naumpadne naš dragi profesor Šečerović kad bi nam prije kontrolnog reci: “Jelde vi sad trebate ovo sve da radite iz glave i da rješavate sve na papiru, a tamo negdje u Americi oni izvade digitron i sve to lijepo riješe za par sekundi. Nemojte misliti da su oni u prednosti što to rade, vi ćete na kraju biti ti koji će biti u prednosti.” BIO JE UPRAVU! Naravno, prije više od 20 godina dok sam ja pohađala Gimnaziju je bilo nezamislivo da neko koristi digitron na času matematike i nama su njegove riječi bile nestvarne. Nažalost, i ja sad svojim učenicima nekad moram dati digitron.
U SAD si studirala, a imala si porodicu, supruga i djecu. Koliko je teže ili lakše studirati ženi koja ima svoju porodicu i koliko je ključna podrška?
“Kad bih rekla da je bilo lahko, slagala bih. Zadaće sam radila i učila kad djeca spavaju ili kad ih muž negdje izvede pa da se mogu skoncentrisati na to što radim. Ženi sa porodicom koja radi puno radno vrijeme, škola je zadnja stvar što joj treba u njenom, ionako prezauzetom danu, ali eto nekako smo i to preživjeli. Podrška u ovom slučaju je nešto najbitnije. Za moralnu podršku su bile zadužene mama, babo i seka, jer drugačije nisu mogli priskočiti u pomoć, ali bez podrške i pomoći mog supruga, ja sigurno ne bih bila ovdje gdje sam sad, niti bih uspjela sve što jesam. On je bukvalno radio sve za djecu i mene i bio tu za njih kadgod ja nisam mogla.”
Vjerujem da si u kontaktu sa ljudima s našeg područja. Koliko ih uspije unaprijediti svoje obrazovanje u novim životnim okolnostima?
“Naravno da jesam. Član sam jednog velikog džemata SABAH (Society of American Bosnians and Herzegovinians) koji je sačinjen od mladih i jako obrazovanih ljudi. Drago mi je vidjeti kad su mladi ljudi postali magistri pa čak i doktori nauka u ranim tridesetim. Imamo i takvih među našim ljudima i to me mnogo raduje.
Koliko je želja za napredovanjem i obrazovanjem značajna kao primjer vlastitoj djeci?
“Vjeruj da mi je ovo jedan od ključnih motiva za dalje. Želim da djeci dam dobar primjer i da im postavim ljestvicu visoko. U vremenu kad sva djeca žele da postanu Youtuberi i neki gameri, i moja djeca misle da je to vrhunac uspjeha. Budući da su još mali, tek im je 9 i 10 godina, nadam se da će se njihovi stavovi promijeniti i da će shvatiti da ipak obrazovanjem i poštenim radom mogu dobiti sve što požele. Svaki roditelj želi da mu djeca steknu veća akademska zvanja od njih, pa tako i moj muž i ja želimo da nas oboje “prestignu”.”
Folklor koji ti je bio strastveni hobi u BiH prenijela si i u svoj novi život. Možeš li nešto više reći i o tom segmentu svojih aktivnosti?
“Folklor se ne igra- folklor se živi! Mislim da za folklor čovjek mora biti rođen. Ja očito jesam dok ni ovdje nisam mogla bez folklora. Već sam spomenula džemat SABAH čiji sam član i gdje radim kao volonter u Bosanskoj školi subotom, gdje predajem Bosanski jezik, vjeronauku i koreograf sam za folklor. Naravno da se za vrijeme Covid-a sve bilo promijenilo, pa smo napravili i pauzu sa folklorom, ali ako Bog da od septembra ponovo krećemo sa folklorom svake subote prije mektebske nastave. Srce mi bude puno kad vidim svu tu djecu koja su rođena ovdje, ali imaju jaku želju da nauče i da igraju folklor i sačuvaju našu bosansku tradiciju.
Koji su planovi za budućnost?
“Ovo je pitanje za moju mamu i mog Harisa. Oni znaju moje planove bolje od mene, a to je da nemam planova osim da uživam u životu. To su svakako i moji planovi, ali ubacit ću ponegdje i koji predmet za jedan certifikat koji jako želim da dobijem, a to je Educational Leadership certifikat pa možda se nekad Bosanka nađe na čelu američke škole.”
(Visoko.co.ba)
