Prigodnim programom, obilaskom šehidskog mezarja i učenjem tevhida a nakon toga i zajedničkim iftarom, jučer je u Lješevu obilježena dvadeset i šesta godišnjica stradanja bošnjačkih civila. Na mjestu na kojem se danas nalazi spomen obilježje 5. juna 1992. godine srpski vojnici, uglavnom komšije iz Lješeva, strijeljali su dvadeset i dva mještanina sela Lješevo.
Iz godine u godinu članovi porodica stradalih, mještani Lješeva, kao i politički subjekti naglašavaju da će biti istrajni u očuvanju uspomena i da se zločin počinjen u Lješevu neće zaboraviti.
Prisutnima su se obratili općinski načelnik gospodin Akif Fazlić, gosp. Muharem Fišo – ministar za boračka pitanja KS, Predsjedavajući Općinskog vijeća Ilijaš gosp. Mahir Dević, te glavni imam MIZ Breza, Zeid ef. Sokić.
Tog kobnog 5. juna 1992. godine u Lješevu su ubijeni: Ćamil i Izet Avdukić, Suljo, Munira, Hasan, Arif, Meho, Safet, Ibrahim, Huso i Amir Fazlić, Husnija, Mujo, Jasmin, Mensud, Fadil, Mehmed i Munir Masnopita, Arif Omanović, Zubejda Suljić, Nijaz Nuhić i Asim Karavdić.
„Kako Vi, pravedni sudijo, gledate u lica bosanskih majki, u lica bosanskih jetima, u lica koja su isprana suzama…
Kako možete gledati u lice majku i osloboditi zločinca? Onog što joj ubi sinove i brata i oca, i majku što joj ubi…i kćeri njene što uplakane ostavi, u unuke njene jetimima učini.
Ne pitam se ja kako zločinci mogu i dalje negirati sve, ali se pitam kako pravedni mogu negirati? Zar izmedju zločinca i pravednog ne postoje nepregledne daljine… zar pravda nije na drugoj strani?“
(Dio iz monologa „Razgovor s pravednim“, koji je napisala Zubejda Suljić)
