Zadnju nedjelju u martu u Bosni i Hercegovini počinje ljetno računanje vremena, odnosno izgubit ćemo jedan sat. 28. marta u 2 sata ujutro, svi ćemo pomaknuti kazaljku na 3 sata ujutro.
Još prošle godine razgovaralo se o ukidanju pomicanja sata, a trenutno stoji odluka da do ove godine sve članice EU moraju odlučiti žele li zadržati ljetno ili zimsko računanje vremena. Iako je mijenjanje vremena u načelu korisno za uštedu energije tokom ljeta, očito ima više mana nego prednosti.
Pomicanje sata je svakoj državi oduvijek bilo na izbor – ne postoji nikakav zakon koji govori da se sat mora micati. Trenutno većina europskih zemalja i skoro cijela Sjeverna Amerika pomiču sat dva puta godišnje, dok se ostatak svijeta odrekao pomicanja sata ili ga čak nikad nisu ni pomicali.
Čemu uopće pomicanje sata?
Prva osoba koja je predložila mijenjanje vremena bio je Benjamin Franklin 1784. jer ga je frustrirao gubitak dnevnog vremena ljeti. Njegova ideja u tom trenutku nije zaživjela, tek su je početkom 20. stoljeća prihvatili Nijemci.
U tom periodu, energija koja je bila ušteđena pomicanjem sata nije bila mala stvar – ni ekološki, a ni financijski.
