Heroj Zaim Imamović, poginuo je na današnji dan prije 24 godine u 34. godini na Rogojskoj gredi u vrletima Treskavice, samo nekoliko dana prije prekida borbi odnosno uspostavljanja mira.
U haremu Alipašine džamije u Sarajevu danas se odaje počast Imamoviću, bosanskom sinu, koji je poginuo braneći ispočne kapije Bosne, a okupili su se komandanti, borci, generali, prijatelji uz članove porodice Zaima Imamovića.
Preživjeli saborci ne mogu zaboraviti dan kad je javljeno da Zaima više nema, trenutak koji se pretvorio u muk i nevjericu, a tišina se i toliko godina poslije zadržala.
Dani pred njegovu pogibiju obilježeni su blistavom pobjedom jedinica bosanskohercegovačke Armije na padinama Treskavice i visovima Trnova.Imao je tek 35 godina, vrline vrhunskog vojskovođe i komandanta čiji su snovi ostali zauvijek uz obale Drine i Goražde. Goražde je grad u kojem je rođen u selu Poratak kod Ilovače , kojem se vratio odmah na početku rata u BiH, kao jedan od vodećih ljudi koji su omogućili rađanje Armije Bosne i Hercegovine na ovim prostorima.
Osnovao je Prvu drinsku udarnu brigadu, nizao uspjehe u bitkama braneći pravo na život i slobodu, bio je čovjek koji je vodio borce , goloruke i nepripremljene za rat, nespremne, ali jedinstvene u odluci da odbrane svoj dom ,porodice, gradove. Kobne 1995. godine Zaim je dobio odgovornu dužnost komandanta 14. divizije Prvog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Bio je vojskovođa posebnog kova (Zaim i znači vođa) i nevjerovatnog smisla za motivaciju saboraca. Neustrašiv, nasmijan, uvijek ispred svojih vojnika.
Samo dan-dva ranije, bio je ranjen po šesti put. Nije čekao da se oporavi već je otišao na prvu liniju, među svoje borce, s kojima se uvijek i najbolje osjećao. Nije dočekao da uživa u slobodi, za koju se dugo i požrtvovano borio.
(avaz.ba)
