Na današnji dan 2020. godine, u Zagrebu je preminuo Mustafa Nadarević, jedan od najboljih glumaca regije svih vremena, ali su njegove uloge, koje su bile svojevrsna mapa ljudskih emocija: nemira, straha, prkosa, nježnosti, ironije i tuge, ostale da se pamte.
Velikan bosanskohercegovačkog, hrvatskog i regionalnog glumišta bio je omiljeni glumac bivše SFR Jugoslavije, ali i svih država koje su nastale nakon njenog raspada. Mlađa generacija pamti ga kao Izeta Fazlinovića u seriji “Lud, zbunjen, normalan”.
Nadarevićeva karijera je bogata i raznovrsna, a svaka uloga koju je odigrao bila je svjedočanstvo njegove ljubavi, posvećenosti i strasti prema glumi, te ga je publika identificirala s likovima koje je igrao. Bio je jedan od najistančanijih, najdiskretnijih i najtemeljitijih glumaca regije, a njegov glumački pristup često je opisivan kao minimalistički, ispunjen sofisticiranom nijansom. Dovoljno je bilo da blago nakrivi glavu, napravi jedva primjetnu grimasu ili zadrži pogled sekundu duže i već je dočaravao unutarnji monolog lika kojeg tumači. U tome je ležala njegova snaga: u niskoj, tihoj frekvenciji emocije.
Prva uloga
Mustafa je rođen u Banjoj Luci, 2. maja 1943. godine. Zbog bombardovanja Banje Luke, njegova porodica se ubrzo nakon njegovog rođenja odselila u Zagreb, gdje je on završio osnovnu školu. Prvu ulogu dobio je već u prvom razredu, kada je na školskoj priredbi glumio Crvenkapicu. Učiteljica je izabrala baš njega jer je nalikovao na djevojčicu, imao je dužu kosu i piskutav glas.
Mehmed Nadarević, Mustafin otac, preminuo je od tuberkuloze u 28. godini pa je Mustafu sama odgajala majka Asja, koja je ostala udovica s 22 godine.
U Rijeci, gdje su se porodično odselili iz Zagreba, Mustafa je pohađao gimnaziju i uporedo bio član Amaterskog kazališta “Viktor Car Emin”, kada se ljubav prema glumi pretvorila u poziv. Ne samo da je volio glumu nego je u njoj pronalazio i spas. Glumio je u pozorištu čak i kada mu je umrla majka.
-Kad mi je majka umrla, izašao sam u pozorište da igram ulogu. Tako mi je bilo lakše. To je bježanje od stvarnosti i bježanje u lik koji nisam ja, onda manje boli. Dobra gluma je zadnja stepenica ka šizofreniji. Moraš se dati jako, a s druge strane ostati zdrav u glavi – govorio je Nadarević o tom teškom trenutku u svom životu.
Pozorište i film
Nakon završene gimnazije u Rijeci, Mustafa je diplomirao na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu. U Zagrebačkom teatru mladih započeo je pozorišnu karijeru, a 1969. postao je član Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
Rad u pozorištu zauzimao je veoma značajno mjesto u Nadarevićevom stvaralaštvu. Bio je glumac koji je scenu doživljavao kao prostor istine, bez mogućnosti ponavljanja, bez montaže, bez fikcije iza koje se može skloniti. Na daskama koje život znače ostvario je brojne značajne uloge u domaćem i stranom repertoaru: Bodgan u “Hvarkinji”, Pomet u “Dundu Maroju”, Miletić u “Ostavci”, Leone u “Gospodi Glembajevima”, Lorenzaco u “Lorenzaccio”, Sirano u “Cyranu de Bergeracu”, Platonov u drami bez naslova, Figaro u “Figaro se ženi” i “Figaro se rastaje”, M.P. Murphy u “Letu iznad kukavičjeg gnijezda”…
Filmsku karijeru započeo je osamdesetih godina sporednim ulogama, da bi se zatim nametnuo kao izbor za glavne uloge. Svoj izvanredni glumački talent dokazao je ulogom daidže Zijaha u filmu “Otac na službenom putu”, a potom i u filmovima “Miris Dunja”, “Već viđeno”, “Glembajevi” (za koju je dobio Zlatnu arenu Festivala u Puli za najboljeg glumca), “Praznik u Sarajevu”, “Gluvi barut”, “Savršeni krug”, “Kod amidže Idriza”…
Ipak, najzapaženija mu je bila uloga Izeta Fazlinovića u TV seriji “Lud, zbunjen, normalan” čijim je doskočicama nasmijavao cijeli region, a zbog čega ga je zavoljela i mlađa publika. Iako komična, ta uloga nikada nije bila odvojena od njegovog glumačkog standarda: iza komike je uvijek ostajala fina psihološka razrada, precizno odmjeren humor i šarm glumca koji igranje nikada nije shvatao površno. Izet je postao ikona, ali Mustafa se nikada nije izgubio u toj popularnosti. On je ostao umjetnik koji pažljivo bira, promišlja i interpretira.
Uspješan reditelj
Nadarević je kao reditelj debitirao 1992. godine predstavom “Let iznad kukavičjeg gnijezda”, a potom je postavio više predstava, između ostalih “Balkanskog špijuna” Dušana Kovačevića i “Zabune” Alana Ajbourna u Satiričnom kazalištu Kerempuh, te “Hasanaginicu” Milana Ogrizovića u HNK i Narodnom pozorištu u Sarajevu.
Osim glume i režije, radio je i kao profesor na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu i Glumačkoj akademiji u Sarajevu. Odlukom Ministarstva kulture Republike Hrvatske, 2006. godine proglašen je nacionalnim prvakom.
Mustafa Nadarević je bio glumac koji je znao da je najveća snaga umjetnika upravo u njegovoj istini. A on ju je nosio tiho, dostojanstveno i predano, ostavivši iza sebe opus koji će još dugo biti mjerilo vrhunskog glumačkog majstorstva. Sadašnje, ali i buduće generacije sigurno će još zadugo uživati u briljantnim ulogama i umijeću ovog glumačkog barda, koje je ostvario u svojoj blistavoj karijeri i zbog kojih neće biti zaboravljen.
Ženio se tri puta
Mustafa se ženio tri puta. Iz prvog braka s Jasnom dobio je kćerku Nađu, a s drugom suprugom Snježanom je dobio dvoje djece – sina Ašu i kćerku Nanu. Treća supruga bila mu je Slavica Radović, kostimografkinja i scenografkinja, s kojom se vjenčao 25. aprila 2012., nakon što su 15 godina bili skupa, a ona je preminula 7. juna 2012. poslije 10-godišnje borbe sa zloćudnim tumorom.
Neobična imena djece
Nadarević je jedne prilike pojasnio zašto su neobična imena njegove djece.
“Budući da je moja najstarija kćerka Nađa moju mamu, a svoju baku, zvala nana, moja je druga kći dobila to ime. A pomalo neobično ime Aša dao sam sinu po jednom svom prijatelju iz Bosanskog Novog, veoma plemenitom dječaku. Kada sam nekako došao do njegova telefona i javio mu da sam sinu dao njegovo ime, nasmijao se i veselo mi uzvratio da me pozdravlja Plamenko, da je to njegovo pravo ime, a Aša je nadimak”.
