“Nema mira među narodima bez mira među religijama; Nema mira među religijama bez dijaloga među religijama; Nema dijaloga među religijama bez temeljnih istraživanja u religijama, tj. bez temeljitog poznavanja religija” (Hans Küng)
A tako nam malo fali, napisao je naš dobri kolega Sudbin Musić, poznati prijedorski novinar i aktivista za ljudska prava gledajući fotografiju mostarske nastavnice islamske vjeronauke Elvedine Kazazić (poznate po značajnim mirovnim inicijativama u Hercegovini) i igumanije, sestre Pavle Ćuzulan, dok u sjeni drevnog manastira Žitomislić govore o tome kako vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini mogu zajedno djelovati u suzbijanju govora mržnje i promicanju tolerancije.
U danima otvorenog terora govora mržnje i dehumanizacije “Drugog”, oštre retorike koja dovodi do fizičkih okršaja, prijetnji ratom i nasiljem, ova i druge slike koje je podijelio đakon Branislav Rajković, sveštenik koji liturgije služi i na arapskom i izvodi ilahije s Arminom Muzaferijom, zaista unose nadu u bosanskohercegovački mrak i govore kako moramo ohrabrivati nadu.
Događaj je organiziran (posebna zahvalnost iskazana je Muzeju manastira Žitomislić na gostoprimstvu i podršci u organizaciji) u partnerstvu s Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, uz dodatnu podršku Europske unije i Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini.
S obzirom na njihov utjecaj i važnu ulogu u društvu, vjerski lideri imaju ključnu priliku da promoviraju jezik mira, nenasilja i poštovanja ljudskog dostojanstva. U tom kontekstu, ova aktivnost se oslanja na nalaze Europske komisije protiv rasizma i netolerancije (ECRI) iz Izvještaja za Bosnu i Hercegovinu iz 2024. godine, koji posebno ističe značaj međureligijskog dijaloga.
Ponovo je naglašena ključna uloga i odgovornost vjerskih zajednica i njihovih lidera u prevenciji govora mržnje i izgradnji kohezivnih i inkluzivnih društava. Dijalog se ne smije posmatrati kao opcija, već kao obaveza.
Suživot ne treba značiti samo mirno postojanje jednih pored drugih, već zajednički život – temeljen na vrijednostima ljubavi, razumijevanja i međusobnog poštovanja.
U tom svjetlu, međureligijski dijalog ne treba doživljavati kao unaprijed definiran proces ili strogi model. Ne postoji univerzalna formula.vje
Dijalog je živ i dinamičan proces koji zahtijeva stalnu pažnju i njegovanje. Iako prolazi kroz izazove, važno je da ostane relevantan i otvoren za što veći broj ljudi – također, uključivanjem savremenih tema poput zaštite okoliša, mentalnog zdravlja i uznemiravanja na internetu.
Zaključak skupa je da je, uprkos brojnim izazovima, dijalog u Bosni i Hercegovini ostao živ i nakon posljednjeg rata – jer, kako je istaknuto, osnov svih religija čini dobrota.
Da, biti čovjek naš je osnovni identitet. Toliko smo mali, toliko smo slabi..
“Zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da često budu zajedno”, pisao je svevremeni Meša Selimović.
Zar nas trebaju zadesiti tolike nesreće da bismo shvatili koliko smo potrebni jedni drugima?!
(radiosarajevo.ba)
