Vijest o smrti Halid Bešlića, jedne od najvećih muzičkih zvijezda ovih prostora, rastužila je sve.
Iako su svi znali da njegovo zdravstveno stanje ozbiljno narušeno, svi su se nadali nekom čudu, da će legenda bosanskohercegovačke narodne muzike preživjeti i uljepšavati svima živote svojom skromnošću, jednostavnošću i muzikom.
Danas je Bosna i Hercegovina izgubila jednog od svojih najvoljenijih glasova. Ali, iza legende narodne muzike ostaje priča koja se ne zaboravlja: priča o ljubavi njega i njegove supruge Sejde, tihom svjetlu koje je pratilo svaki njegov korak kroz život. A i on njen.
Halid i Sejda upoznali su se davno, u danima kada je on još bio mladić s gitarom i snovima, a ona djevojka s osmijehom koji se pamti.
Upoznali su se krajem 1970-ih, kada je Halid bio na početku svoje muzičke karijere, nastupajući po kafanama i snimajući prve singlove. Sejda je tada radila u fabrici čokolade. Njihov prvi susret dogodio se na proslavi Dana žena, gdje je Halid, u šali, zaprosio Sejdu. Šala se ispostavila i više nego istinita – ubrzo su se vjenčali, 1977. godine, i započeli zajednički život.
Bešlić je, izjavljivao je svojevremeno, odmah znao da je to to. Zabavljali su se pola godine i potom vjenčali.
Kao i u svakom braku, i oni su imali izazovnih godina. Ali su to prevazišli zajedno.
Njihova ljubav rasla je zajedno s njegovom muzikom – jednostavno, bez velike pompe, ali duboko, istinski i trajno. Dok su mnogi znali Halida kao pjevača čiji glas dira srce, Sejda ga je znala kao čovjeka – skromnog, pažljivog, ponekad tvrdoglavog, ali uvijek dobrog.
Sejda je napustila svoj posao kako bi se posvetila porodici i pružila podršku Halidovoj karijeri.
U svakom njegovom stihu, u svakoj pjesmi o ljubavi i čežnji, bilo je barem malo nje. Iako se rijetko pojavljivala u javnosti, Sejda je bila njegova tišina u kojoj je pronalazio mir. Bila je uz njega u najtežim trenucima, kada je doživio tešku saobraćajnu nesreću, kada su godine donijele umor, i kada su reflektori gasili, ali je njihova svakodnevica ostajala ista: jednostavna, domaća, topla.
Njihov dom uvijek je bio utočište. Halid je znao reći da mu je “Sejda najveća pjesma”, i da bez nje ne bi bio ni čovjek ni pjevač kakav jeste. Njihov sin Dino bio je kruna te ljubavi, ali i svjedok jedne rijetke odanosti koja je trajala decenijama. Sejda je bila primorana da operiše tumor na jajniku, što im je onemogućilo da imaju više djece. A Halid je bio uz nju na svakom koraku.
Godine 2009., Halid je doživio tešku saobraćajnu nesreću u kojoj je izgubio vid na jedno oko. Sejda je bila uz njega tokom oporavka, pružajući mu neizmjernu podršku. Halid je kasnije izjavio da mu je supruga bila najveći oslonac u tim teškim trenucima.
Danas, kada Halid više nije među nama, priča o njemu ne može se ispričati bez Sejde. Jer, iza svake njegove pjesme, iza svakog nastupa i aplauza, stajala je ona kao tiha snaga, životna saputnica, ljubav koju nijedno vrijeme ne može izbrisati.
Septembra 11. nova numera Bešlića “Sejda” ugledala je svjetlost dana. Ujedno i posljednja koju je poklonio ovom svijetu. Posvetio joj je jednu od najemotivnijih pjesama.
“Još si mlada, još si lijepa kao nekad, Sejdo”, dio je teksta ove ljubavne pjesme.
Halid je otišao, ali njihova ljubav ostaje. U pjesmama koje će se pjevati još dugo, u sjećanjima koja će grijati mnoge, i u svemu onome što su bili – zajedno, do kraja.
