Još su stari Grci vjerovali u ljekovitu moć čitanja, pa su uvijek iznad vrata biblioteka stavljali natpis “ljekovito mjesto za duše”.
Čitanjem prigodne literature moguće je mnogo toga: otploviti svijetom mašte do nekih ljepših trenutaka, ublažiti stres, otkloniti duševnu napetost, prevladati neka bolna duševna stanja itd.
Šteta je da ljudi danas sve manje čitaju korisnu literaturu a sve više su opterećeni mnoštvom potrebnih i nepotrebnih informacija iz raznih područja. Knjige svojim sadržajem, koji su prepoznati kao dobri i korisni za osobu koja čita, potiču razvoj osobnosti, rad na sebi i svojoj emocionalnoj zrelosti. Uz to, djeluju i na osobnu izgradnju u socijalnom pogledu jer osobu čine tolerantnijom, otvorenijom i spremnijom za komunikaciju s drugim ljudima.
Doslovno, značenje biblioterapije je liječenje knjigama odnosno terapija čitanjem.
Biblioterapija nije psihoterapija, iako se uz nju veže, i kao terapija samostalno ne može postajati. Ona ne liječi već pomaže u liječenju, odnosno u spoznavanju nekih stanja, situacija i postupaka same osobe. Poznato je da čitanje knjiga; poezije, priča, romana, bajki ima terapeutsko djelovanje i zbog toga se knjiga i čitanje preporučuje u lakšim oblicima psihičkih poteškoća, ublažava stres kod ljudi i smanjuje napetnost.
Biblioterapija ima tri priznate faze:
Identifikacija – kada se čitatelj pronalazi i poistovjećuje s likom
Katarza – kada čitatelj s likom u književnom djelu dijeli mnoge misli i osjećaje
Uvid – kada čitatelj pomoću lika shvati kako se nositi sa svojim problemima i pitanjima
Cilj biblioterapije je proširiti i produbiti razmišljanje pojedinca kako bi uspio riješiti trenutni problem. Primjenjuje se kod mnogih vrsta psihičkih problema.
