U Ahmićima kod Viteza danas je obilježena 29. godišnjica od dana kada su pripadnici HVO-a predvođeni jedinicom “Jokeri” ušli u ovo mjesto i ubili 116 ljudi među kojima su bili žene i djeca.
I ove godine teško je bilo pronaći prave riječi, posebno kada nova identifikacija sve vraća 20-ak godina unazad kada su pronađene prve žrtve zločinačke akcije “48 sati pepela i krvi”.
Šahman Smaila i danas traga za tijelom svog oca i bratićem, dok je ranije sahranila sve druge članove svoje obitelji.
“Niko nije vjerovao da će se nešto ovakvo dogoditi u Ahmićima. Nije niko vjerovao. Izgubila sam tri brata, oca, bratića, komšije i prijatelje. Svi oni su moji. Mislila sam da su u zadnjoj identifikaciji pronašli i mog oca, ali nisu. Nadamo se svi da ćemo ih pronaći”, kazala je Šahman.
Enisa Ahmić, preživjela je zločin u Ahmićima, a izgubila je 48 članova uže i šire porodice. Među njima je bila i beba od tri mjeseca.
“Za nas preživjele je utjeha kada pronađemo i jednu kost o označimo nišanom. Potrebna nam je i osuda, zbog života kojeg moramo nastaviti. Mi teret nosimo dostojanstveno, prihvatajući ulogu koji nam je sudbina dodjelila, s nadom da ćemo doći do svojih mrtvih”, izjavila je Ahmić.
Današnjoj komemoraciji prisustvovali su brojni domaći i međunarodni posjetioci među kojima su bili i bošnjački član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović, potpredsjednica FBiH Melika Mahmutbegović, reis-ul-ulema Husein ef. Kavazović te brojni drugi ambasadori.
Potpredsjednica FBiH Melika Mahmutbegović je kazala da joj je bilo nevjerovatno i teško shvatiti da neko može doći i ubiti nevine ljude i djecu, dok je kao medicinska radnica u sanitetu na putu za Zenicu saznala šta se dogodilo u Ahmićima kobnog aprila.
“Kasnije smo shvatili, tokom rata i svih dešavanja, Prijedora i Srebrenice, da se o ljudskom rodu moramo dobro zamisliti, do koje mjere mogu biti životinje”, izjavila je Mahmutbegović te dodala da je zločin bio pomno planiran:
“Devet žrtava je prije nekoliko dana pronađeno u Mostaru, na lokaciji koja je od Viteza udaljena više od 160 kilometara. Svi zaslužuju i trajno nas obavezuju da se istina o zločinu priča i ne zaboravlja.”
Bob Stewart, pukovnik britanske vojske, koji je prvi ušao u Ahmiće i zatekao strašne slike zločina, danas je bio u Ahmićima zajedno s vojnicima koji su te godine bili s njim u Ahmićima, kao i prevodioci.
“Nikada u svom životu nisam vidio ništa slično onome što sam vidio u Ahmićima 1993. godine. Ušao sam u tenku, s glavne ceste, a razlog zašto sam došao je bio taj što su mi pripadnici muslimansme vojske kazali da se ovdje ubijaju djeca, žene, ljudi… Nisam vjerovao, došao sam i znate već šta sam zatekao. Provjeravali smo kuće i ubrzo otkrili kakav masakr se dogodio. Posramljen sam što ovo nisam uspio zaustaviti. Osjećamo krivnju. Morao sam donijeti odluku šta uraditi i moja je odluka bila pozvati novinare”, kazao je Stewart.
Dodao je da njegov bosanski nije bio dobar te da je koristio prevoditeljicu Dobrilu Kalabu koja je prevodila njegove riječi kada je razgovarao s bosanskim hrvatskim vojnicima.
“Njena slika je bila na svim medijima. Svi su znali ko je. Rezultat toga je 5. juli kada je ubijena. Mnogi su mi rekli da neće preživjeti rat i bili su upravu. Dobrila je bila prvo bosanka pa Srpkinja. Dala je život za ljude Ahmića”, kazao je Stewart te se zahvalio svima koji su omogućili da njena spomen-ploča bude u Ahmićima.
Žrtve bošnjačke nacionalnosti koje su nestale 1993. godine na području Općine VItez, sela Kratine, ekskhumirane su na lokalitetu Međine kod Mostara 1998. godine. Dvadesetčetiri godine poslije članovi šire familije pronašli su kosti Emsada i Nihade te njihove troje djece Melise (8), Nermina (12) te Senada (14). Među 13 identifikovanih su i braća Čerimić iz mjesta Nadioci kod Viteza, Edin i Elvedin, kao i Adis i Adisa Salkić koji su imali 15 i 12 godina u vrijeme kada su ubijeni.
U Ahmićima je danas održana i komemoracija na kojoj su se obratili članovi porodica ubijenih, nakon čega je kod donje džamije na spomen-obilježju položeno cvijeće i odata počast nevino ubijenim.
(klix.ba)
