Na suđenju za zločine počinjene na području Vogošće i Ilijaša, svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričali su kako su odvođeni u živi štit i da su nasumično birani.
Svjedok Ifet Handžić izjavio je da je 1. juna 1992. godine odveden u logor u Gornjoj Bioči, gdje je proveo sedam dana.
“Otuda smo prebačeni u Podlugove”, rekao je svjedok, dodavši da je u Podlugovima ostao oko dva i po mjeseca.
Handžić je kazao da je u augustu iste godine prebačen u “Planjinu kuću”. Objasnio je da je 7. januara 1993. godine na radu polomio nogu, nakon čega je razmijenjen 31. januara.
Svjedok je rekao da je tokom boravka u “Planjinoj kući”, zajedno s drugim zarobljenicima, odvođen na radove, gdje je, između ostalog, nosio vodu blizu linija.
Objasnio je da su zarobljenici često odvođeni u živi štit, i da su nasumično birani.
“Bio sam i ja pet puta u živom štitu”, kazao je svjedok.
Objasnio je da su zarobljenici išli nekoliko metara ispred vojnika, a da se tom prilikom pucalo i ljudi su ginuli.
“Znalo se sve pokupiti što može na nogama stajati”, rekao je Handžić.
Svjedok se prisjetio da su na radovima poginuli Ramiz Handžić, Džemal Šehić, Bajro Hujić te Nusret Selimović.
Miladin Trifunović, nekadašnji komandant Vogošćanske (Crnovrške) brigade Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je za učešće u širokom i sistematičnom napadu na civilno bošnjačko stanovništvo s područja Vogošće i Ilijaša u periodu od jula do decembra 1992. godine. Kako se navodi u optužnici, Trifunović je davao saglasnost podređenima da civile zatvorene u “Planjinoj kući” koriste za radove na prvim linijama borbenih djelovanja iako je znao da to nije sigurno.
Drugi svjedok Hajrudin Šehić kazao je da je u junu 1992. godine, zajedno s još pedesetak osoba, zarobljen i odveden u školu, u kojoj je bio sedam dana, nakon čega je odveden u Podlugove, gdje je proveo 70 do 75 dana.
Šehić je objasnio da je nakon toga odveden u Semizovac u “Planjinu kuću”, gdje je ostao do 25. oktobra 1992. godine.
On je objasnio da su, od prvog dana po dolasku, zarobljenici odvođeni na radove, gdje su, između ostalog, kopali rovove i natkrivali bunkere.
Kako je rekao, rovove su kopali i na Žuči, na prvim borbenim linijama.
Šehić je najbrojao imena ljudi koji su poginuli tokom radova.
Kako je kazao, jednog dana je odveden u živi štit i tom prilikom je ranjen u nogu, međutim vojnik koji ga je vodio rekao mu je da skine košulju i zamota ranu te je u živom štitu ostao do navečer.
Šehić je objasnio da je nakon toga prevezen u Dom zdravlja, gdje je previjen, ali da je jedan od vojnika kazao: “Šta motaš baliju?”
Rekao je da je, istog dana kada je on ranjen, poginuo i vojnik Božur, kojem se nije mogao sjetiti imena.
Trifunovićev branilac Aleksandar Lazarević upitao je svjedoka da li je tačno da je nakon ranjavanja 20 dana bio pošteđen radova, što je svjedok i potvrdio.
Upitan od branioca da li ga je prilikom ranjavanja boljela rana, svjedok je kazao da i nije toliko, na šta je branilac rekao da je to zbog adrenalina.
Lazarević ga je upitao da li je tačno da je imao “kalašnjikov” kada je počeo napad na Gornju Bioču, a svjedok je odgovorio da jeste.
Nastavak suđenja zakazan je za 21. oktobar.
/PREUZETO SA BIRN BIH/
