Dana 19. 09.2021. godine počelo je kopanje temelja za izgradnje džamije u selu Medojevići, općina Ilijaš. Danas je znatno vidljiv napredak radova na ovom objektu.
Medojevići su selo koje se nalazi na oko 40 km sjeveroistočno od Sarajeva i oko 35 km od centra matične općine – Ilijaš, i čine ga tri sela: Kitoševići, Boškovići i Medojevići, sa zaseocima Garež, Stanovi i Dubrava. Zbog toga su se u narodu ovog područja zvali još i „Sela“.
Selo se nalazi na prosječnoj nadmorskoj visini od oko 900 m i pogodno je za stočarstvo, poljoprivredu i voćarstvo.
Medojevići su asfaltiranim putem povezani sa Srednjem zapadno, makadamskim putevima sa područjem sela Visojevica, Vukasovići i Homar, istočno i sjeverno preko Velikih Šuma sa područjem Čevljanovića i Gajeva.
Sam istorijat sela nije potpuno istražen, ali se pouzdano zna da je jedno od starijih naselja na ovom području, čemu svjedoći nekropola srednjovjekovnih stećaka koja je smjesštena na lokalitetu Površja. Pretpostavlja se da su nazivi naselja proizašli iz prezimena stanovnika koji su tu prvobitno stanovali, a neki od njih i danas naseljavaju ovo selo.
Prema popisu iz 1991. godine, Medojevići su imali 120 domaćinstava sa 400 stanovnika. Po nacionalnoj strukturi, selo su naseljavali isključino muslimani – Bošnjaci.
Bile su to većinom radničke porodice, čiji su članovi bili zaposleni u fabrikama, najvećim dijelom u vogošćanskim firmama „Pretis“ i „TAS“, ilijaškoj „Željezari“ i „Šumarstvu“ Srednje. Pored ovoga svi su se dodatno bavili poljoprivredom i stočarstvom, te su to uglavnom bili dobrostojeći domaćini i ugledni ljudi.
Medojevići su se pokazali i dokazali i tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu jer su bili jedno od prvih naselja na ovom području koje je na vrijeme formiralo jedinicu i uspostavilo linije odbrane. Selo je skoro svakodnevno žestoko granatirano, dok su pješački napadi dolazili iz četiri pravca: od Čevljanovića, Srednjeg, Visojevice i Draževića.
Nakon što je agresor probio linije odbrane i zauzeo šire područje platoa Gajevi (19. 08. 1992. godine), svi stanovnici i pripadnici TO su napustili ovo područje, izuzev boraca Medojevića, koji su, iako u potpunom okruženju svakodnevno bili izloženi granatiranjem, odbijali pješadijske napade i borili se protiv još jednog jakog neprijatelja – gladi i nedostatka sanitetskog materijala, oružja i municije. I u takvim okolnostima Medojevići odolijevaju sve do 07. decembra kada su bili prisiljeni da se povuku u pravcu Olova, ne zbog vojničkog poraza, već zbog nemogućnosti daljnjeg snabdijevanja, obzirom da su već tada svi putevi bili blokirani.
Zahvaljujući toj borbi, kao i kasnijim borbenim aktivnostima u okviru ilijaške 126. bbr i dijelom 1. slavne olovske brigade, Medojevići su dobili 5 Zlatnih ljiljana. Nažalost, borbe uzimaju danak i u životima, pa je 15 boraca iz Medojevića dalo svoje živote za BiH, njih 18 je teže ranjeno, dok lakše ranjene skoro da nisu ni brojali.
Nakon reintegracije općine Ilijaš (29.02.1996.), stanovnici Medojevića su svoje selo zatekli u ruševinama – porušene su i spaljene sve kuće i prateći objekti, uništena infrastruktura. Neprijatelji su se dobro potrudili da im otežaju povratak.
Vrijedni stanovnici Medojevića su uspjeli nanovo izgraditi selo i organizovati život u njemu, tako da danas u Medojevićima (Selima) živi 30 porodica sa oko 60 prijeratnih stanovnika. Oni koji su nakon reintegracije pronašli smještaj na nekom drugom mjestu (najviše u Srednjem, Ilijašu i Vogošći), vremenom su izgradili stambene objekte u selu, tako da i oni danas dolaze i obrađuju zemlju.
Uz stanovnike Medojevića danas imamo i jedan broj povremenih stanovnika – vikendaša, koji su mjesto za svoj odmor našli upravo u Medojevićima.
Svi oni su zajedno uspjeli sebi stvoriti pristojne uslove za život ali uvijek postoji potreba za još nečim.
Tako su odlučili da u svom selu podignu dva nova objekta: džamiju i spomen obilježje za šehide ovog sela.
