Šeila Mujić, porijeklom iz Srebrenice, a povremeno nastanjena u Ilijašu, živi u Švedskoj, ima 29 godina i menadžerica je rehabilitacije u općini Växjö. Proglašena je najboljom menadžericom zdravstva i njege u Švedskoj u 2021. Nominirana je za ”Zlatni vijenac” preko svog bivšeg poslodavca Linné Hemvård. U oktobru je dobila nagradu. Između ostalog, nagrađena je za svoje inovativno razmišljanje u zapošljavanju zaposlenih. Kako je prošlo do Zlatnog vijenca?
– Čini mi se kao da sam dobila trofej života, kaže Šeila Mujić. Preplavljuju me sve emocije; nalet sreće koji traje. Bilo je čestitki i medijske pažnje i kroz to je postalo malo realnije da sam ja, kao 29-godišnjakinja, dobila nagradu kao najbolji menadžer Švedske. Trebalo je vremena da se shvati, veliko je.
Motivacija žirija glasi: Ovogodišnja pobjednica je pokazala da prkoseći predrasudama i sagledavajući kompetencije na nov način, možete stvoriti i zadovoljne zaposlenike i pacijente. Sa 55 zaposlenih koji direktno podnose izvještaje, ovaj menadžer je također pokazala da možete biti topli, empatični i orijentirani na rezultate u isto vrijeme. Dobitnica Zlatnog vijenca 2021. ima vlastito iskustvo umanjenja zbog porijekla, godina i pola, ali je izazove okrenula u svoju korist i još više se izoštrila. Ona je uzor i pokazuje nove načine na koje možemo dobiti dostojanstveniju brigu od naših starijih. Kako steći moć da izazove okrenete u svoju korist?
– Imam jednostavan odgovor na teško pitanje: jednaka vrijednost ljudskih bića je jaka u meni. Radi se o tome kako se ponašati prema drugima, ali i prema sebi. Svako ima nešto jedinstveno što nosi i to moramo iskoristiti. Predrasude uvijek postoje, ali važno je okružiti se ljudima koji razlike vide kao prednost. – Naravno da sam se morala malo dodatno dokazati. Ali ako neko kaže da nešto ne znam onda neću biti u depresiji nego će to biti cilj da dokazem što znam mogu. Još uvijek imam mladost u sebi i to je moja pokretačka snaga. Viječno sam zahvalna što sam imala priliku da uspijem.
Koji je vaš recept za uspjeh kao menadžer i lider?
– Sastojci su skromnost, jasnoća, radoznalost i velika doza hrabrosti. Liderstvo možete vidjeti kao švedski sto na kojem birate najbolje iz različitih uglova i prilagođavate se sebi i poslu kojim se bavite.
Možete li dati primjer svoje hrabrosti?
– Razmišljanje drugačije povezano je sa hrabrošću. U mom prethodnom poslu odlučeno je da se vozimo bez fosila, pa smo između ostalog kupili i bicikle na struju. Ali nisu svi zaposleni mogli biciklirati. Biće teško raditi onda su mnogi mislili. Ali umjesto toga napravili smo tako da smo posudili bicikle kako bi bilo moguće trenirati nakon posla. – Zapošljavanje je druga oblast. Tako je lako dopustiti da vas sigurnost i stare navike natjeraju da zapošljavate prema tradicionalnim obrascima. Menadžeri mogu misliti da sa neiskusnom osobom moraju provesti mnogo vremena u učenju. Ali zaista, mislim da možemo dobiti na vremenu ako to gledamo na duge staze. Jer to može biti osoba koja ostaje duže.
Šta vas čini da odaberete da radite kao menadžer?
– Mogućnost da utičete na svijet. Zvuči veliko, ali to je upravo ono što svaki šef radi – utiče na mali dio koji utiče na veću cjelinu. Kao da ste dio stvaranja dobrobiti privlačnog radnog mjesta. – Takođe volim da otkrivam talente koje ljudi koji ih imaju ne vide sami. Biti dio nekoga tko raste i prvi put isprobava svoja krila. – Evo jednog zabavnog primjera iz mog privatnog života – kao da sam zapalila menadžerski sjaj u svom srednjem djetetu. Ona trenutno šeta okolo s mojom imenskom oznakom i pregovara sa svojom braćom i sestrama od dvije i pet godina o tome koja će to biti večera. Ona sama ima samo tri godine.”
Šeila Mujić je pobjegla od rata i upoznala švedske anđele čuvare. Od tada je željela da uzvrati ljubav prema svojoj novoj domovini. Zbog toga je nedavno proglašena za najboljeg švedskog menadžera u zdravstvu i nezi. Upoznali smo Seilu Mujić koja želi da obučava osoblje kroz elitne snage (vojska) i koja je svoje treće dijete rodila kod kuce u hodniku.
Šeila Mujić je odlikovana Zlatnim vijencem 2021. godine za svoj rad kao šef zdravstva i njege. Srebrenica je zauvijek urezana u našu svijest kao mjesto najvećeg genocida od Drugog svjetskog rata. Ali to je i grad iz djetinjstva Seile Mujić. Ali Šeila ne počinje intervju s bolnim ratnim uspomenama. Imala je samo tri godine kada je njena porodica napustila grad i ne sjeća se toga. Umjesto toga, ona opisuje drugačije, bliže uspomene. Januar 2019. Snježna mećava zahvatila je Kronoberg. Porod je nemilosrdan i babice misle da bi trebala ostati u bolnici. Ali Šeila ne misli tako. Inzistira na odlasku kući i potpunom bolu. Ali ona samo uspijeva doći kući. U hodniku je bračnom paru Mujić rođeno treće dijete.
– Moj muž je odjednom postao babica i postavio švedski sto od makaza i peškira, kao što vidite na filmu. Šeila Mujic Beba je došla, njen muž Adnan je presekao pupčanu vrpcu i stavio je na Seilin stomak. Zatim je pogledao svoju ženu i upitao kako se osjeća. – Onda sam odgovorila: “Dobar je osećaj, ali pod je malo tvrd”. On voli da priča ovu priču jer ona toliko govori o tome ko sam ja. U životu se sve vrti oko stava, morate odlučiti da se fokusirate na pozitivno.
Vraćamo se u Srebrenicu. Porodica bježi od rata i dolazi u Njemačku gdje Šeila ide u predškolsku ustanovu. Oni su 1998. godine zatražili i dobili azil u Alvesti. Prijem u novoj zemlji bit će bitan za Seilin nastavak života.
– Sve koje smo sreli, vlasti i socijalne radnike, doživljavala sam kao anđele čuvare. Tada sam shvatila da je to ono sto ja želim da budem kada odrastem. Ona koja pomaže drugima.
Nemate sjećanja na rat. Ali mislim da tvoji roditelji moraju ponijeti mnogo trauma sa sobom. Kako je to uticalo na vas? – Imali su strategiju da me zastite od svojih teških sećanja, i to me je verovatno spasilo. Umjesto toga, uvijek su se fokusirali na to da me nauče da razlikujem osobu od akcije. Poštovanje i jednak tretman je ono što sam naučiila od svojih roditelja. Nakon što je diplomirala, Šeila odlazi direktno na program sociologije i izlazi kao novopečeni socijalni radnik sa samo 22 godine. Radila je kako bi pomogla drugima, ali želi i da savlada propise i zaposli se u Švedskoj agenciji za socijalno osiguranje (drzavna).
– Ali već tamo sam pokušala da razmišljam drugačije, da dam prostora čovečanstvu u okviru birokratije. Kada sam radila društvena istraživanja, dodavala sam svoja pitanja koja nisu ništa dodala istrazi, ali koja su postavila temelj povjerenja. Šta danas funkcijonise? Šta vaše dijete voli da radi? Šta mislite da je fantasticno? Želim da usadim snagu i ljubav ljudima koji se smatraju siromašnim resursima. Zatim su došla djeca. Danas imaju dvije, tri i pet godina. Šeila je bila na roditeljskom odsustvu (trudnickom) tri godine zaredom. Divno, ali i pomalo nemirno. Tako je uzela nit iz djetinjstva i počela slikati. Ne male akvarele, već ogromne akrilne slike. Nekoliko njih visi na zidovima novoizgrađene vile u Alvesti. Ali velika većina, stotine slika, nalazi se u tuđim domovima širom Švedske. – Da, dobro je prošlo. Previše dobro. Svoje slike sam plasirala na društvenim mrežama i vrlo brzo su se rasprodale. Onda su počele da padaju narudžbe i ja sam postala neka vrsta fabrike na montažnim trakama. Na kraju sam imala više narudžbi nego što sam mogla podnijeti. Onda sam izgubila volju i strast. Otkazala sam sve narudzbe. Ali definitivno bih mogla živjeti od umjetnosti. Danas slika samo u slobodno vrijeme, iako ga ima malo s troje djece, a od juna ove godine radi kao sefica općinske rehabilitacije u općini Växjö. No, na svom prethodnom poslu šefice Linné kućne njege bila je nominirana i nedavno je dobila nominaciju za najboljeg šefa zdravstva i njege u Švedskoj. Djevojka izbjeglica i sada 29-godišnja majka troje djece iz Alveste nagrađene su jer su „stvarale i zadovoljne zaposlenike i korisnike prkoseći predrasudama i sagledavajući kompetencije na nov način. Sa 55 zaposlenih koji direktno podnose izvještaje, ovaj menadžer je također pokazao da možete biti topli, empatični i orijentirani na rezultate u isto vrijeme.”
– Velika pokretačka snaga je biti anđeo čuvar. I ne zadovoljavam se sa ”malo” ”srednje” ”mlako”. Nikada se ne može kriviti nedostatak resursa. Sagledavanje svake osobe, davanje pohvala i stvaranje radosti može se učiniti bez obzira na budžet. Svako raste od viđenja i slušanja.
Ona sada vodi veliku grupu zaposlenih u javnom sektoru. Ali ona sa sobom donosi tržišno razmišljanje iz privatne kompanije Linné za kućnu njegu. Ona zove korisnike ili primaoce musterije. A dobar trud ona naziva zadovoljstvom kupaca. – Da, može neke isprovocirati. Ali vjerujem da se suosjećanje i ciljevi učinka mogu kombinirati. Kao što zaposleni u radnji želi dati sve od sebe kako bi kupci bili zadovoljni, mi to moramo činiti pažljivo.
Naravno, bitna je plata i ona je na višem nivou da bi se novac mogao na bolji način preraspodijeliti. Ali za nas koji se bavimo ovim poslom, moramo krenuti od naših uslova i izvući najbolje iz njih. Pandemija je svima skrenula pogled na nedostatke njege. Šta bi trebalo da bude podstrek mladima da se uopšte požele uključiti u teske, nedovoljno plaćene i nisko vrijedne poslove? Radost mogućnosti davanja je Sejlin odgovor. Kako bi privukla više ljudi na brigu, spremna je koristiti nekonvencionalne metode. Njega i njegovanje moraju postati bolji u marketingu i usuditi se da budu viđeni, kaže ona. Budite bolji u pozivanju ljudi na studijske posjete, nudeći stažiranje, praksu i bili privlačni poslodavci. Trenutno radi na novom startu (izletu) za svoje zaposlene. Ako sve krene po zlu, Petra Malm iz programa Elitstyrkanove tajne (Grupa specijalne operacije Svedske vojske, najtajnovitija jedinica svedskih oruzanih snaga)) na TV 4 će pokrenuti zaposlenike u općini Växjö.
– Trudim se da razmišljam na različite načine i ne radim kao što se radilo ranije. Naše osoblje je doživjelo cijelu pandemiju i druge velike promjene. Oni poznaju svoju profesiju, ali ih treba ojačati u radu prilagodbe i mentalnoj snazi, a Petra Malm tu može pružiti inspiraciju.
