Povodom saopštenja JKP ‘Vodostan’ d.o.o. Ilijaš, iz Udruženja “Bistro!” dobili smo obavještenje u kojem stoji:
Dio članka 35. Zakona o slatkovodnom ribarstvu glasi:
Fizičke i pravne osobe koje provode određene djelatnosti na vodotocima i akumulacijama i dovedu do pomora ribe, a za koju se utvrdi da su je prouzrokovali, moraju korisniku ribolovnog područja nadoknaditi štetu.
Izgradnja ili rekonstrukcija brane, vodoprivrednog ili drugog objekta ili postrojenja na ribolovnoj vodi može se obavljati pod uvjetima da se osigura nesmetano razmnožavanje ribe, zaštita ribljeg fonda i migracija ribe.
Ukoliko se ne osigura slobodna migracija ribe iz stavka 2. ovoga članka, investitor, odnosno drugi korisnik brane, vodoprivrednog ili drugog objekta ili postrojenja, dužan je nadoknaditi pričinjenu štetu korisniku ribolovnog područja suglasno odštetnom cjeniku u ribarstvu i donijeti program revitaliziranja životnih zajednica i dovesti ih u odgovarajuće stanje, uz osiguranje kontinuiranog poribljavanja radi održavanja prirodne reprodukcije.
Isto tako, kaznene mjere predviđaju sljedeće:
Članak 52.
Novčanom kaznom od 2.000,00 KM do 8.000,00 KM kaznit će se pravna osoba za prekršaj ako:
12. svojom djelatnošću prouzrokuje pomor ribe (članak 35. stavak 1.);
20. postupi suprotno članku 46. stavak 1. toč. 1, 5, 6, 7, 9. i 10.
A stavak 9. članka 46. na koji se poziva stav 20. člana 52. kaže
Na ribolovnom području i drugoj ribolovnoj vodi zabranjeno je:
9. zatvarati, odvraćati i crpiti vodu iz ribolovne vode, ako to uzrokuje opasnost za opstojnost ribe;
A moramo napomenuti Upravu JKP ‘Vodostan’ i na članak 62. Zakona o vodama na koji se pozivaju, a gdje isti svjesno preskaču. Taj članak govori o ‘Ekološki prihvatljivom protoku’ i glasi:
(1) Ekološki prihvatljiv protok predstavlja minimalni protok koji osigurava očuvanje prirodne ravnoteže i ekosustava vezanih uz vodu.
(2) Ekološki prihvatljiv protok utvrđuje se na temelju provedenih istražnih radova i sukladno metodologiji za njegovo određivanje, utvrđenih propisom iz stavka 4. ovoga članka.
(3) Do donošenja propisa iz stavka 4. ovoga članka, ekološki prihvatljiv protok utvrđuje se na temelju hidroloških osobina vodnoga tijela za karakteristične sezone, kao minimalni srednji mjesečni protok 95%-tne vjerojatnoće pojave.
(4) Federalni ministar u suglasnosti s federalnim ministrom mjerodavnim za okoliš donosi propis o načinu određivanja ekološki prihvatljiva protoka. Ovaj propis naročito sadrži: metodologiju i potrebna istraživanja, uzimajući u obzir specifičnosti lokalnoga ekosustava i sezonske varijacije protoka i procedure određivanja ovoga protoka.
(5) Troškove potrebnih istraživanja snosi investitor odnosno korisnik.
Pitamo Upravu JKP ‘Vodostan’, imate li ovaj akt?
Šta kaže on, je li suho korito definisao kao minimalni protok?
Nadamo se da će inspekcijski organi čim prije primjeniti zakone kako treba i kazniti krivce, a ne selektivno, birajući određene članove koji idu u korist Upravi JKP ‘Vodostan’, kako su to oni uradili u svom saopštenju.
A za cjelokupan biljni i vodeni svijet rijeke Misoče ispod vodozahvata je već kasno.
I jedan savjet – promijenite pravika koji je ovo uzeo kao argument u Vašu korist:
Zakonom o vodama (Sl.novine FBiH br. 70/06) članom 47.stav (2) definisano je:
”Korištenje vode za snabdijevanje stanovništva vodom za piće, sanitarne potrebe i potrebe protivpožarne zaštite ima prednost u odnosu na korištenje vode za ostale namjene iz člana 44. ovog Zakona”.
‘Korištenje vode’ se odnosi na korištenja koje čine fizička i pravna lica, a ne ribe i živi svijet vodotoka. Mi ne vršimo uzgoj ribe, to je njihov habitat.
P.S. Da vas podsjetimo kako obezbjeđujete ‘Ekološki prihvatljiv protok’ – ovo je fotografija od prije šest godina kada ste uradili istu stvar. Na njoj se vide daske i kamenje kojom ste i posljednju kap vode rijeke Misoče preusmjerili u rešetke vodozahvata.
Ejvalah Vam na saopštenju i svemu što radite.