Sa Gradskog groblja u Visokom ispraćena je tužna kolona sa tabutima 50 žrtava genocida koji će vječni smiraj pronaći u dolini nišana u Potočarima.
Kao i svake godine na Gradskom groblju u Visokom okupilo se desetine građana, onih koji su već ukopali svoje najmilije, ali i oni koji još uvijek tragaju za tijelima svojih najdražih.
Porodice onih koji će ove godine 11. jula izvršiti ukop svojih najmilijih danas u poslijepodnevnim satima će dočekati tabute u Potočarima.
Behrem Halilović rođen je u Srebrenici, gdje je ratovao u periodu od 1992-1995. godine. Kada je počelo granatiranje 1995. godine pobjegao je preko šuma, a ubijeni su mu otac i brat.
“Godine 1995. počelo je granatiranje i morali smo da bježimo preko šume. Mnogo ih je otišlo u Potočare, među njima i moj otac i brat. Otišao sam preko šume, putovao sam mjesec dana do sigurne teritorije. Oca su mi ubili i kosti smo pronašli 2007. godine, a ukopan je 2009. sa kompletnim skeletom. Brat je pronađen isto tad, ali sa 20 posto kostiju. Čekali smo 20 godina hoće li se šta još pronaći, ali ništa se nije pronašlo i sada ćemo ga 11. jula ukopati. Tu mi je i amidžić koji je ubijen i pronađen među zadnjim pronađenim posmrtnim ostacima”, kazao je Halilović.
Amor Mašović je kazao da ovaj proces traje od 1996. godine te da je sve isto.
“Uvijek djeca, članovi iste porodice, otac i sin, blizanci Hasanović i žrtve uglavnom iz sekundarnih grobnica. Jedan skelet je pronađen u tri grobnice i to se ponavlja 20-ak dženaza. Specifično je da su neke od žrtava locirane u općini Dobro Polje u Kalinoviku, gdje su ih Škorpioni doveli, njih devet i strijeljali. Neke od žrtava već 26 godina leže u mrtvaćnici jer roditelji očekuju da će pronaći još kostiju”, kazao je Mašović.
Uputio je i apel vlastodršcima u Banjoj Luci da progovore o preostalim lokacijama.
“Zar žele u amanet svojoj djeci ostaviti te grozne tajne o masovnim grobnicama?”, pitao je Mašović.
Povorka je iza 10 sati krenula iz Visokog prema Ilijašu, a odatle prema Vogošći, Predsjedništvu BiH, Spomeniku ubijenoj djeci Sarajeva, Markalama do Vijećnice, a zatim prema Milićima, Vlasenici i Potočarima.
Među 50 identifikovanih najstariji je Husein Krđić koji je rođen 1936. godine, a smiraj će naći i tri dječaka koji su ubijeni kao maloljetnici i to Salim (Idriz) Mustafić 1979. godište, Elvir (Hasan) Muminović 1978. godište te Vahid (Nuris) Smajlović rođen 1978. godine.
