Poznati prijedorski dobrotvor Suljo Halalkić preminuo je danas u 75 godini u Sarajevu, potvrdili su njegovi saborci i prijatelji.
Prijedorčani se s tugom opraštaju od čovjeka koji je odrastao u siromaštvu, napravio poslovni uspjeh u Švedskoj, ali svoju Bosnu i svoj kraj nikada nije zaboravio.
Halakić, koji je više pola stoljeća živio u Švedskoj, ostat će upamćen kao vakif, donator, “čovjek koji je mnogima diljem BiH sudbinu okrenuo na bolje”, ali i patriota koji je svoj novac davao za odbranu napadnute nam domovine.
On je 2008. godine otključao i Čaršijsku džamiju u Prijedoru, za čiju je gradnju donirao stotinu hiljada maraka. Govorio je tako odužio je tako sjećanje na djeda, hafiza i učenog čovjeka Smaila Kodžića, koji je u Prijedoru, gradu Halalkićeve mladosti, budno pratio njegovo odrastanje.
Novinar i aktivist za prava povratničke populacije u RS-u Sudbin Musić prisjetio se Halalkićeve dobrote i nesebičnosti u procesu obnove prijedorskih džamija.
“Pamtit ću ga do kraja svojeg ovozemaljskog puta. A neka ovih nekoliko redaka ostanu nekim novim generacijama koje nisu svjedočile našoj borbi, krvi i suzama”, napisao je Musić.
Satko Mujagić, logoraš i aktivista, jedan od inicijatora nedavnih protesta za Bosnu u Briselu, emotivno se oprostio od ovog čestitog čovjeka.
“Hvala ti za sve što uradi za našu Bosnu i Hercegovinu, dragi Suljo… A, puno bi za jednog insana i jedan život. Rahmet tvojoj duši, familiji i svim ožalošćenima saučešće”, napisao je Mujagić.
Historičar Amir Kliko je podsjetio na ulogu Halalkića u odbrani BiH od agresije.
“Rahmetli Suljo je sedamdesetih godina 20. stoljeća otišao u Švedsku nikada ne zaboravivši zavičaj i domovinu. U Švedskoj je do devedesetih godina 20. stoljeća postao uspješan biznismen. S početkom agresije na domovinu Suljo je otvorio svoju haznu i počeo je trošiti na kupovinu opreme za potrebe njene odbrane.
Pored ostalog, kupio je od Hrvatske vojske i jednu haubicu 155 mm. Pitao sam ga otkud mu ideja da kupi haubicu. Odgovorio mi je da se rat ne vodi samo puškama i da je lakše doci do pušaka nego do artiljerije bez koje se ne vodi rat. Haubicu su sa sobom u Bosnu dovezli pripadnici 7. brigade ARBiH koju su u Rijeci od krajiških dobrovoljaca, radnika u inostranstvu, formirali i ustrojavali njen komandant, major Fikret Čuskić, poručnik Ilfad Ičanovic i još neki bosanskohercegovački patrioti koji su imali potrebno vojničko znanje”, napisao je Kliko.
Prisjetio se kako su Krajišnici Suljinu haubicu odmilja prozvali Fata.
“Po dolasku u Republiku Bosnu i Hercegovinu, 7. brigada dobila je zadatak oslobađanja Grepka kako bi se izvršila deblokada okruženog Goražda. Na Igmanu su ostavili svoju Fatu za potrebe odbrane okruženog Sarajeva. Tu je ostala cijeli rat.
Suljo je nastavio logistički podržavati odbranu domovine do kraja agresije na nju. Bio je donator 7. korpusa ARBiH. Većim dijelom finansijski je podržao i objavljivanje monografije o ratnom putu 17. Viteske Krajiske brdske brigade čiji sam autor s generalom Fikretom Čuskićem. Tako sam i upoznao Sulju Halalkića čije je veliko srce snazno tuklo za svoju Bosnu i Hercegovinu.
Molim Uzvisenog da našeg Sulju obraduje Svojom milošću radi njegovih dobročinstava prema domovini i njenom narodu kada im je pomoć bila najpotrebnija. Amin”, naveo je Kliko.
(radiosarajevo.ba)
