Na suđenju za zločine počinjene na području Vogošće i Ilijaša, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričao je kako su zatočenici iz “Planjine kuće” stradavali prilikom obavljanja radova i u živom štitu.
Sabahudin Šehić rekao je da je živio u Gornjoj Bioči u Ilijašu i da je sa drugim mještanima odveden prvo u školu, potom u Podlugove, da bi na kraju bili prebačeni u “Planjinu kuću” u Vogošći. On je rekao da je dovedeno njih oko 120 muškaraca, a da su zatekli ljude iz Vogošće i Nahoreva.
Kazao je da je svakodnevno išao na radove, koji su uključivali kopanje rovova, aktivnosti u miniranom području ispred srpskih linija i sječu drva.
Tužilac Adis Nuspahić pitao je svjedoka za određene ljude, a Šehić je govorio ko je od njih poginuo, a ko ranjen na radovima. Neki su, kako je naveo, stradali izvlačeći mrtve srpske vojnike.
Svjedok se prisjetio kako su u avgustu 1992. odvođeni na Žuč, gdje su bili u živom štitu između vojnika dvije strane koji pucaju jedni na druge.
“Ujutru smo postrojeni ispred ‘Planjine kuće’… Nas 28 do 30 je odvedeno u veliku rupu na Žuči. Dolazili su Srbi, uzimali po petoricu-šestoricu, kako kome treba”, prisjetio se Šehić.
On je rekao da je bio u grupi koja je dodijeljena, kako je naveo, Srbijancima. Kazao je da su im se predstavili i rekli da su došli da ratuju, ali da će brzo ići. Ispričao je da su krenuli ispred Srbijanaca, koji su im zaprijetili da ne smiju propustiti mine.
“Kažu: ‘Stani!’ Pucaju. Onda opet kažu: ‘Krenite!’ Mi krenemo”, naveo je Šehić.
Kako je rekao, dan ranije ljudi su takođe vođeni u živi štit, i tada on nije išao. Kazao je da je taj prvi put bilo najviše poginulih i ranjenih.
Šehić je naveo da su naredna četiri dana ponovo vođeni na Žuč i da su bili sa Srbijancima. Rekao je da se može reći da je opet bio u živom štitu.
Kazao je da iz njegove grupe niko nije poginuo, ali da se neki zatočenici nisu vratili sa Žuči, te da je njegov brat ranjen na tom lokalitetu.
On je svjedočio na suđenju Miladinu Trifunoviću, nekadašnjem komandantu Vogošćanske (Crnovrške) brigade Vojske Republike Srpske (VRS), koji je optužen za učešće u širokom i sistematičnom napadu na civilno bošnjačko stanovništvo s područja Vogošće i Ilijaša u periodu od jula do decembra 1992. godine. Kako se navodi u optužnici, Trifunović je davao saglasnost podređenima da civile zatvorene u “Planjinoj kući” koriste za radove na prvim linijama borbenih djelovanja, iako je znao da to nije sigurno.
Na pitanje branioca Aleksandra Lazarevića, svjedok Šehić je potvrdio da iz “Planjine kuće” poznaje Branka Vlaču, Špiru, Ćurku i Peđu. Naveo je da je Vlačo prvi dan pred odlazak na Žuč kazao da treba da idu mlađi.
Kada mu je predočen iskaz iz istrage, svjedok se prisjetio da su ga peti dan vodili Špiro, Ćurka i Peđa i da su mu dali da nosi “bacač plamena”. Sud BiH je ranije osudio Vlaču na 13 godina zatvora, kao nekadašnjeg upravnika logora na području Vogošće.
Suđenje se nastavlja 18. novembra.
/preuzeto sa BIRN BIH/
