Prošlo je 29 godina od stradanja mjesnog bošnjačkog stanovništva Gornje Bioče koje je početkom 1992. godine srpski agresor zarobio i zatvorio u prostorije osnovne škole, nakon čega je odvojio žene i djecu od muškaraca te ih odvodio u logore, kao što su željeznička stanica u Podlugovima i Planjina kuća u Semizovcu. Godišnjica stradanja Bošnjaka Gornje Bioče obilježena je u 10 sati na centralnom spomen obilježju gdje su prisutne delegacije položile cvijeće i proučile Fatihu, bez programa zbog epidemije koronavirusa.
Početkom 1992. godine agresorska vojska zarobila je i zatvorila stanovnike Bioče u prostorije Osnovne škole i potom ih odvela u logore gdje su mnogi mučki ubijeni. Bioča je dala 47 šehida, a prije agresije u ovom mjestu bila su 52 bošnjačka domaćinstva. Najveći zločin počinjen je na brdu Žerovanj, gdje su mučeno i likvidirano 16 Biočana, dok su ostali poginuli u živim štitovima koje je koristila agresorska vojska.
Predsjednik Organizacionog odbora obilježavanja stradanja stanovnika Bioče je Emir Handžić, dijete šehida Bioče, koji je 92. godine imao osam mjeseci, a pet godina kada su tijelo njegovog oca pronašli u masovnoj grobnici Žerovanj i kada mu je klanjana dženaza.
Na ovu 29. godišnjicu stradanja sjećamo se 47 šehida, koji su dali živote za odbranu Bosne i Hercegovine, njih 15 nađeno je u masovnoj grobnici Žerovanj, dok su drugi ginuli na brdu Žuč i živim štitovima. Ovo je prvo selo koje je napadnuto na području općine Ilijaš i prve žrtve su iz ovog sela, otac i sin Selimović Zahid i Selimović Uzeir. Veliki broj njih je život izgubilo na brdu Žerovanj i završili su u masovnoj grobnici. Ostali Biočani su ginuli širom ratišta u BiH a četiri šehida su ubijena u selu.
Napominje da su djeca šehida i danas u nepovoljnom položaju, kada je u pitanju zapošljavanje.
-I šest godina nakon magistriranjai i dalje sam u potrazi za stalnim poslom,kao i mnoga djeca šehida, ali amanet koji mi je babo ostavio je da se borim i radim i ja sam zadnja osoba koja će napustiti ovu zemlju, tako da sam se i oženio i postao otac, moje dijete sad je onog uzrasta koliko sam ja imao kad je otac poginuo i tek sad znam šta znači biti babo i koju žrtvu to nosi sa sobom.
Bivši logoraš Sabahudin Šehić, preživio je mučenja i torture i sjeća se stradanja iz. maja 1992. godine.
Tokom napada na Bioču, priča Šehić, Bošnjaci su uhapšeni i zatvoreni u osnovnu školu u Gornjoj Bioči.
–U školi smo bili ispitivani, maltretirani, izgladnjivani… Neki ljudi su odvedeni u policiju na ispitivanje, a završili su u masovnim grobnicama, kaže Šehić.
On dodaje da su zatočenici nakon sedam dana prebačeni u “Iskrin” magacin u Podlugove, gdje su bili zatvoreni 75 dana, a zatim u “Planjinu kuću” gdje je Šehić proveo još 75 dana, nakon čega je oslobođen. Šehić je razočaran jer usprkos svjedočenju, dokazima i očevicima, za zločin u Bioči niko nije osuđen. Optuženi Srpko Pustivuk je u Sudu BiH oslobođen krivice za sudjelovanje u napadu na civile u selu Gornja Bioča kada su ubijena dva, a teško ranjena tri civila.
Načelnik Općine Ilijaš Akif Fazlić ističe da za zločine koji su obilježili maj i juni 1992. godine niko nije osuđen, ali da kulturu sjećanja moramo njegovati jer je to naša obaveza i odgovornost.
–Nažalost, ’92. godine desili su se veliki zločini na području općine Ilijaš, većina tih zločina nije procesuirana. Mi smo i danas ovdje da iskažemo poštovanje prema žrtvama, šehidima, ljudima koji su branili državu Bosnu i Hercegovinu, bitno je da kulturu sjećanja gajimo, da prenosimo ono što je bilo u nekom najvažnijem periodu historije Bosne i Hercegovine. Ilijaš ovdje i na ovaj način iskazuje svoju odgovornost i uvijek će je iskazivati, poručio je načelnik Fazlić čestitajući organizatorima na obilježavanju u uslovima pandemije i zahvalivši svima koji su ove nedjelje došli da odaju počast šehidima Bioče.
Nakon polaganja cvijeća na centralnom spomen obilježju, upriličen je obilazak spomen ploča u rejonu Trešnjice i Selimovići.
Centralno spomen obilježje u Bioči je u potpunosti uređeno, a u taj projekat uloženo je oko 100 hiljada KM, od čega je većinu izdvojila Općina Ilijaš, a finansijski podržalo i Ministarstvo za boračka pitanja.
(radioilijas.ba)
