Tradicionalno, 9. juni obilježava se kao Dan nestalih osoba općine Ilijaš, te je danas na Centralnom spomen obilježju u Ilijašu, u organizaciji Udruženja porodica nestalih osoba održana manifestacija pod nazivom: “Govorite, šutnja je bol duše” kojoj su prisustvovale porodice nestalih, porodice šehida i poginulih boraca, zvaničnici vlasti, učenici osnovnih škola s područja općine Ilijaš te brojni građani.
Prošlo je više od dvije decenije od rata u BiH, a još uvijek se traga za oko 7000 nestalih osoba. U našem gradu se još 46 osoba vode kao nestale, a 30 sugrađana iz Bioče, Luke i Kadarića je pronađeno u grobnici na brdu Žerovanj.
Zekija Avdibegović, predsjednica Udruženja nestalih, koja na svojim plećima nosi pogled komšije koji joj odvodi dijete u bezdan, drhtaj srca i uma na svaku zvonjavu telefona, tužioce, svjedoke, osuđene i neosuđene krivce, svojom šutnjom pozvala je prisutne da se pridruže u njenoj borbi. Majka koja dvadeset sedam godina nosi breme najstrašnije sudbine koja je ikad mogla zadesiti jednu majku.
– Ovo je naša sudbina, nažalost, jer već 27. godina tragamo za kostima naših najmilijih. Ovaj dan smo uzeli kao dan da se jednom godišnje podsjetimo i sjetimo naših nestalih, naših očeva, sinova, majki, braće i sestara i da jedan dan uslovno možemo biti s njima. Imamo jednu instalaciju koja će nam pokazati da smo uz njih i da pokušavamo da dođemo do istine i pravde. Maj, juni i juli to su mjeseci kad se sjećamo naših žrtava i naših šehida. Generacije koje su se rodile poslije rata, trebalo bi danas da ovaj park bude pun tih generacija i da čuju istinu, jer u školi djeca ne mogu naučiti šta se desilo 1992. godine. Borimo se koliko možemo da istina dođe na vidjelo i da pokažemo da smo uz njih. Mi svake godine pokušamo nekom rečenicom da skrenemo pažnju. Tri godine zbog Ramazana nismo išli na grobnicu koja je otvorena 1996. godine u kojoj je bilo 30 naših sugrađana, ali ove godine idemo i na Žerovanj da barem mladi vide šta se desilo i da vide koliko nas susjedi i sa lijeve i desne strane omalovažavaju. Ja bih samo sa ovog mjesta poslala poruku našim vlastima u vrhu države BiH, da imaju nas, imaju udruženja koja se krvavo bore da dokažu istinu i genocid i da uz pomoć nas dokažu šta se sve izdešavalo. Imam podršku lokalnih i stranih vlasti, međunarodnog Crvenog križa koji mi je i danas materijalno pomogao. Ja bih im poručila koristite nas da postignete neke ciljeve, istakla je Avdibegović.
U ime općinskog načelnika, porodicama nestalih, porodicama šehida i poginulih boraca, borcima, učenicima, građanima, obratio se Nijaz Spahić, pomoćnik načelnika u Službi za boračko-invalidsku zaštitu i raseljena lica koji se posebno zahvalio učenicima na današnjem prisustvu.
– Nažlost i danas poslije 27. godina smo u prilici da organizujemo ovo oblilježavanje, naše Udruženje porodica nestalih i uz podršku ostalih općine Ilijaš. Kažem nažalost, jer prije 27 godina mi smo svi mislili da su jasenovci i aušvici historija, međutim krajem maja i početkom juna mjeseca u Ilijašu se desio strašan zločin. Uglavnom Bošnjaci, pa i Hrvati, svi koji nisu bili srpske nacionalnosti su u tom periodu uhapšeni u svojim kućama, stanovima i odvedeni u ilijaške logore odnosno u objekte koji su sasvim druge uloge i funkcije. Oni su mučeni i prošli su sve ono što se moglo proći, živjeti i proživjeti i mnogi od njih nisu dočekali kraj rata. Mi na općini Ilijaš još uvijek imamo 46 lica odnosno naših sugrađana koji se vode kao nestali. Mada ja kažem to ljudi nisu nestali. Dokaz toga da oni nisu nestali jeste Žerovanj 1996. godine kada je 30 naših sugrađana ekshumirano i kada se pokazalo i dokazalo kako su to oni nestali, to znači da su pobijeni, a evo sad smo i svjedoci prije dva dana na Igmanu značenje. Nisu to nestali to su ljudi koji su nepronađeni znači uhapšeni, maltretirani, pobijeni, negdje ukopani i još uvijek se nisu pronašli. Ovo što je dobro, jeste da mi gajimo tu kulturu sjećanja, da na ta obilježavanja dolaze i mlađe generacije. Prije svega to je naša dužnost i obaveza da se sjećamo tih ljudi, jer mi danas uživamo, zahvaljujući njihovoj žrtvi. Ovdje su ljudi koji su preživjeti to i oni treba da dolaze da kažu šta je to bilo i šta se desilo. Pogotovo trebaju da dolaze ovi što su rođeni poslije rata koji hvala Bogu to nisu preživjeli, a koji imaju priliku samo na ovakvim mjestima da čuju pravu istinu, jer na ovim prostorima historija se vrlo brzo ponavlja i da se njima ne bi desilo nešto slično ovo su događaji, datumi i mjesta kada oni treba to da vide, čuju, nauče i zapamte, kazao je Spahić.
Prisutnima se obratila i predsjedavajuća OV Ilijaš, Alma Omerović, koja je kazala kako je posebno raduje što su djeca prisustvovala ovom obilježavanju, jer ako oni ne budu učili lekcije na ovom mjestu, a tamo u obrazovnim ustanovama nije im omogućeno, zaista će se zaboraviti i ponovo će se desiti. Omerović je istakla, da im se ne smije oprostiti ni zaboraviti što su učinili.
Munira Subašić, predsjednica Udruženja- Pokret “Majke enklave Srebrenica i Žepa” je kazala da zna šta je bol, šta je tuga i da joj je drago što su djeca prisustvovala ovom obilježavanju, jer ne smiju dozvoliti da ih zaborav ubije.
Polaznici vrtića Ilijaš u pratnji učenika ilijaških osnovnih škola položili su 30 bijelih ruža na Centralno spomen obilježje. Udruženje porodica nestalih Općine Vogošća, Udruženje žena Podrinja, koje djele sudbinu sa Ilijašanima, od istog zločinca, s istom namjerom i ciljem, a to je nestanak Bošnjaka i Bosne, danas su također prisustvovale manifestaciji.
Na kraju manifestacije cvijeće su položili brojni zvaničnici, a nakon polaganja cvijeća prisutni su se prigodnom protestnom šetnjom uputili kroz Ilijaš, koji su predvodili mališani iz sportskih klubova Ilijaš.
radioilijas.ba
