Tabaci su obrtnici koji se bave štavljenjem koža, a njihove radionice se zovu tabhane. U Bosni i Hercegovini je postojalo petnaestak mjesta sa razvijenim ovim zanatom. Prisustvo ovog zanata zabilježeno je i u prvoj polovini XVII vijeka. Kasnije se razvijao pa je osnovan i tabački esnaf sa upravom, na čijem čelu je stajao esnaf-majstor ili ćehaja. Visočki tabaci su imali i svoj bajrak sa dva tuga, što je dokaz da je ovaj zanat bio jako brojan.
Tačna godina izgradnje ne može se precizirati, ali pretpostavlja se da je izgrađena najkasnije u prvoj polovini 17. vijeka kada je tabački esnaf dovoljno osnažio da bi stekli dovoljno sredstava za izgradnju takvog objekta kao što je slučaj i u još nekoliko bosanskohercegovačkih gradova. Osim u Visokom, tabaci su izgradili džamije još u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru i Tešnju.
Prvobitna džamija je tokom istorije nekoliko puta stradala, a uzroci njenog uništenja bili su uglavnom požari, koji su zahvatili Visoko početkom XVIII vijeka, i velike poplave. Posljednja poplava desila se 1871. godine kada je rijeka Fojnica odnijela i tabhanu i stupe i džamiju. Nakon poplave, 1872. godine izgrađena je džamija u današnjem obliku. [2]
U toku rata u Bosni i Hercegovini znatno je oštećena. Restauratorsko-konzervatorski radovi i uređenje prostora oko džamije trajala je u periodu od 2005. do 2015. godine, i još uvijek nije završena u potpunosti.
(visoko.co.ba)
