Devetnaestogodišnji Sead Ramić odveden je iz porodične kuće u Hranči kod Bratunca u maju 1992. godine. Majka Hajra je preminula od karcinoma nakon što je godine posvetila potrazi za sinom, a otac Sinan i sestra Paša nastavljaju i trideset godina od njegovog nestanka da ga traže.
– Ništa lijepo taj dan se nije desilo. Od samog jutra puno selo vojske. Bježali smo prema šumi, čitav dan smo se krili u jednom podrumu u kući Ćamila Ramića. Tu su nas poslijepodne našli i zapalili kuću, a mi smo bili u podrumu. Onda su nas istjerali i tjerali kao stoku sa puškama prema cesti – prisjeća se za BIRN BiH Saletović.
Jednog od onih koji su odveli njenog brata je poznavala, kazala je ona.
– Na spajanju dva puta sa Meljena i Ramića sam posljednji put vidjela moga brata i još osam rođaka koje su zarobili i tjerali prema cesti – priča Saletović.
Sinan Ramić objašnjava da su u porodičnoj kući Ramića boravili njegov otac, majka, supruga i dvije kćerke.
– Istjerali su i njih dole na asfalt. Djeda su tu ubili i još jednog starijeg čovjeka, kao i dijete od četrnaest godina. Našli smo oca u masovnoj grobnici Blječevo 2007. godine – ispričao je Ramić, koji je sa ostalim članovima porodice sedmicu poslije izbjegao u Kladanj.
Prema njegovim riječima, supruga Hajra se danima nakon odvođenja Seada raspitivala po Bratuncu, ali joj ni tada a ni decenijama kasnije ništa nije rečeno o njegovoj sudbini. Godinama poslije je odlazila na svaku grobnicu u potrazi za sinom, a prošle godine je preminula ne dočekavši da ga pronađe, dodaje on. Tog dana, kaže njegov otac, Sead je nosio farmerke i crni prsluk.
Sead je prije ratnih dešavanja u Bratuncu završio srednju Mašinsko-tehničku školu, a otac naglašava da je, kao i ostatak porodice, njegovao dobre odnose sa komšijama srpske nacionalnosti.
Nada se da će ga on jednog dana negdje pronaći, kako bi ga ukopao prije svoje smrti.
Na području Bratunca, prema podacima Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH), traga se za još 474 osobe.
