Okrenem se na drugu stranu i nastavim spavati. Razmišljam kud dalje će me život odvesti. I paralelno razbijam mnoge barijere u svojoj glavi. Previše sam živjela za druge.Osjetim ljude. Vibracije. Istrošim sebe. Ne mogu im pomoći. Odlučila sam dosta . Jer potrošim sebe a mene ne puni nitko nego sama sebe punim energijom u samoći il ponekim osobama šetnjom.Bez objašnjavanja..
Želim li ustati. Ne znam baš. Pa i ne želim.
Što želi moja duša danas. Što bi je ispunilo? Novinarstvo il odmaranje? Nešto šušti u meni da bi probalo glumu. Nije se ukazala prilika . Još.Vrijeme će pokazati .Danas emocije žele izletjeti na papir u obliku teksta a kasnije eh kasnije vidjet ćemo. Sve što sam više svoja manje je ljudi oko mene.Otpadaju kao lišće s grana u jesen. Sto pitanja se vrti u glavi. Osude padaju. Idem dalje. Mogu utjecati samo na svoje emocije a to dal me netko voli il ne voli dal sam kome drage il nisam u biti nije problem.
Svojevremeno sam se našla recimo u jednoj raspravi. Dal biti dobar sa svima. Razmišljala sam dal komentirati ili ne. Često kad su pikantne teme predmet razgovora ljudi paze što će reći i kalkuliraju. Što bi druga strana htjela čuti.hoću li pogriješiti.Ne govori sve što znaš i slično. Vodi li to dvostrukom životu onda il lažnom il tzv.kako danas kažu fake lifeu?
Javim se ja. Ako svih voliš i svi te vole. Nešto ne štima. Ne možeš sa svima bit dobar. Ok u nekim granicama. Dobar dan i doviđenja. Nije baš pravo mom sugovorniku. Neki se javljaju i slažu samnom. Kažem ok ne moraš bit posvadjan. Ne; daleko od toga ali ni pretjerano dobar sa svima. Granice postaviš. Tu smo završili priču zbog okolnosti. Zašto. Nije potrebno ni postaviti pitanje zašto. Jer volim sebe. Počinjem voljeti sebe. Učim se voljeti sebe. I kako volim sebe i manje se osudjujem a više prihvaćam i promatram; manje su mi potrebi drugi. Sve manje. Mir i tišina me ispune. Muzika. Respekt prema svemu što me okružuje. Jednostavno odredjene vibracije mi ne odgovaraju i zbog respekta prema sebi maknem se.
Jel to sebično. Ako energiju čuvam za sebe i stvari koji mene vesele onda jest. Nije je dobro rasipati i širiti negativu ne nikako. Glumiti Spasitelja Žrtvu i slično. To ću probati kad mi se ukaže prilika za glumiti. Vjerujem da bih bila izvrsna. Gradim novu sebe. Kao zmija puštam staru ljušturu . Teško je nekako pustiti iza sebe ali osjećam neki nalet energije. Nije mi potrebno sebe stavljati ispred drugih. Pomoći ću daleko od toga i radim to potiho bez pompe i bez medija. Sretna. Ja. Prva. Tako sam odlučila. Kročiti jednim drugim putem. Novim.
Vrijeme i strpljenje učini svoje. Vjera u sebe. Samopouzdanje. Kako zračiš tako i privlačiš. Ljubav prema svemu oko sebe i sebi. Jer ništa ne posjedujemo i ništa i nitko ne posjeduje nas. Svemir nam šalje natrag ono što mi šaljemo. Mislima. Djelima. Akcijom.
Možda je ofucano ali zahvalna sam za sve ljud koji su ušli u moj život a posebno onima koji su mi uzrokovali puno bola jer od njih najviše učim. Sada na vrijeme se mičem od loših osoba jer poštujem sebe.
Voljet sebe. Ključna stvar u životu.
