Na godišnjicu održavanja Prvog bošnjačkog sabora (27.-28. septembar 1993.) prisjećamo se pjesme “Ja sam Bošnjak”, koju je prije više od stotinu godina napisao Musa Ćazim Ćatić (1878-1915).
Pjesma je mnogo godina poslije otpjevana, a ovdje je možete poslušati u izvedbi Hora “Preporod” Ilijaš.
Ja sam Bošnjak – dičan junak:
Vjeran svetom domu svome,
Vjeran slavi svojih djeda
I narodu Bosanskome!
Njegov ponos na mom srcu
Ko amanet sveti stoji;
Ponos koji nigdje ne da,
da se Bošnjak lava boji!…
Majka me je Bošnjakinja
Zaklinjala svojim mlijekom,
Za čast ove časne grude,
Da proljevam krvcu r`jekom;
Da joj služim, košto služi
Rob svojega gospodara,
Da je branim od dušmanskih
Bojnih koplja i handžara!
Na tvoj poziv, evo s`mačem
a mejdan ti stupam smjelo:
U poganoj Tvojoj krvi,
Da trijumfa vezem djelo.
S`Tvojom krvi da sapirem
Crnu ljagu s`roda svoga,
Crnu ljagu – sto j`rodio
Izdajicu prokletoga!
Izdajicu uspomeni
Svojih djela slave stare,
Što se drzn`o blatnom rukom,
Da svetinje njine tare!
Al ` što rekoh o mejdanu?…
Ne, nikada s`hrđom takom:
Bošnjak junak bojni mejdan
D`jeli samo sa junakom!
A Ti sakri mrsko lice
Ispred sv`jeta cijeloga:
U podzemlje mračno bježi,
Izdajico roda svoga!
Jer nad Tobom rodnog neba
Zlatnog sunca plaču zrake,
Plače jasna mjesečina
I treptanje zvjezde svake,
Plače svaki zemni atom,
Na kog Tvoja noga stane;
Svaka travka tebi kliče:
Izdajica, nak propane!
Sakrij lice izdajico,
Nek ne pljuju ljudi na Te,
A znaj I to: Izdajicu
I pod zemljom klevete prate!…
