Hafiza Adisa Aganhodžić je hifz učila i spremala uz sve obaveze i dvoje djece. Jedan je od primjera kako je i to moguće uz trud i pravilno raspoređivanje vremena. Otkad je spoznala da joj je Allah dž.š. podario sposobnost pamćenja i učenja Kur’ana javila se želja da postane čuvar Božije Knjige kao dug prema tom talentu i velikoj blagodati.
Ona je ispunila taj san u svojoj 38. godini i njena priča nas inspiriše, motiviše, a i iz nje možemo izvući i konkretne savjete i alate koji nam mogu poslužiti na jednom takvom putovanju. Allah je nagradio što nam je ovako detaljno odgovorila na pitanja i dala dosta materijala za čitanje i motivisanje budućih hafiza inšallah.
– Kada se javila prva želja da postaneš hafiza? Kako je sve krenulo? Ispričaj nam svoju priču.
Allahovom odredbom da upoznam svoga supruga, a kasnije i da zajedno odemo na sudije u Damask, na prvoj godini fakulteta, ja kao strankinja, mlada majka, mnogo sam uopće strahovala od toga da ću uspjeti. Jedan od predmeta bio je i Kur’an, iz kojeg smo trebali pripremiti 70 prvih stranica za taj ispit. Iako sam se pripremala, sve naučila, ipak sam imala veliku dozu nepovjerenja u sebe, očekivala sam da ću se osramotiti pred ostalim studenticama koje su bile Arapkinje i kojima je učenje Kur’ana napamet na maternjem jeziku bilo puno lakše nego meni.
Na dan ispita, puno nervoze i straha, kako inače bude kod studenata, zebnju i strah je povećala i informacija da sve kolegice mole Boga samo da im ne dođe u komisiji prof. Sulejman, koji je važio za najstrožijeg profesora na fakultetu.Tako i ja, u sebi sam molila Boga da mi da što je za mene hajr. Kad su nas prozvali, shvatila sam da sam baš u toj komisiji. Ali šta je tu je, pomislila sam, samo da se završi. Prozivajući jednu po jednu studenticu da odgovaraju, pomalo sam osjećala neku vrstu olakšanja, slušajući ih kako uče. I njima je bilo teško kao i meni.
Došao je red na mene, odgovorila sam prvo, drugo pa i treće pitanje. Kada sam završila, profesor je digao glavu i rekao mi “Ahsenti” što bi značilo kod nas – aferim, odlično.
U tom momentu, shvatajući da ja to mogu, definitivno mi se javila želja da postanem čuvar Časnog Kur’ana. Samo jedna riječ je bila dovoljna da u meni probudi ljubav prema hifzu.
– Pored brojnih drugih obaveza koje imamo izazov je organizovati vrijeme na pravi način i za hifz. Kako si ti to uspjela i kako je izgledala jedna tvoja svakodnevnica u vremenu dok si učila hifz?
Sa Kur’anom sam se konstantno družila, uvijek bila u hatmi, ponavljala što sam naučila za vrijeme studiranja, i ponešto novog naučila onda kada bi mi obaveze dozvoljavale.
Obzirom da su mi djeca bila mala, i uz radne i druge obaveze, zaista je bilo teško ozbiljnije pristupiti hifzu. Kako su djeca odrastala i počela se sama brinuti o svojim obavezama, kada ih pošaljem u školu, supruga ispratim na posao, počela sam uviđati to vrijeme koje mi je omogućavalo da se više posvetim hifzu. I tako bih ujutro od 7 do 9, dakle dva sahata, ostavljala sve kućne obaveze i uživala u učenju Kur’ana. To je trajalo otprilike dvije godine.
Ja se nisam forsirala, uživala sam ponavljajući i učeći nove stranice. Tek početkom 2015. počinje intenzivnije ponavljanje i učenje, jer smo i suprug hafiz Nijaz i ja zajedno sedmično polagali džuz kod našeg muhaffiza, hafiza Safeta Husejnovića.
Organizacija je jedan od ključnih faktora u procesu učenja Kur’ana napamet.
Isto vrijeme učenja, mjesto na kojem se uči, plan učenja, sve to itekako pomaže, stječe se jednostavno navika i postane vam kao hrana koju unosite, u isto vrijeme u danu vam se pojavi želja da uzmete Kur’an.
“Treba imati visoke ciljeve, ali kad je u pitanju putanja, treba krenuti polako, bez nekih velikih očekivanja, uložiti puno sabura na tom putu i uživati u kratkotrajnim ciljevima”
– Šta ti je bilo glavna motivacija i kako si tu motivaciju održavala?
Onog momenta kad mi se javila želja da postanem hafiza, a što sam već spomenula, spoznala sam i činjenicu da mi je Allah dž.š. podario tu sposobnost i da je trebam iskoristiti. Ustvari da je to, na neki način, dug prema tom talentu i velikoj blagodati koju mi je Allah dž. š. podario.
Takođe, uvijek me motiviše i činjenica da me Allah dž.š. počastio da budem jedna niska u nizu onih koji čuvaju Allahov govor.
To je velika čast.
Poslanik a.s. je rekao:”Hafizi Kur’ana su plemići mog ummeta”
– Koliko je na ovom putovanju važna podrška okoline? Ko je tebi bio najveća podrška?
U procesu učenja Kur’ana, insan mora biti u posebnom duhovnom, fizičkom i mentalnom ambijentu.
Koncentracija mora biti stopostotna, jer ako bilo šta remeti taj red, definitivno će doći do prepreka ili polovičnog učenja ili ‘patnje’ što će dovesti do padanja motivacije i obeshrabrivanja. Zato je uloga porodice i okoline veoma važna.
Meni je najveća podrška bio suprug, kao i ja njemu, ali tu su bila i naša djeca, koja su, samim tim što nisu zahtijevali puno, bili od velike pomoći. Ali i pored toga, preslušavali su nas i na taj način doprinosili pozitivnom rezultatu.
– Šta želiš poručiti onim djevojkama/ženama koje imaju želju da uče hifz, ali se ne usuđuju da počnu? Koji je najvažniji prvi korak?
Mislim da je za ostvarivanje cilja, od presudne važnosti iskren nijet.
Allah dž.š. na osnovu toga, spušta na insana Svoju milost, koja mu olakšava put hifza.
Treba imati visoke ciljeve, ali kad je u pitanju putanja, treba krenuti polako, bez nekih velikih očekivanja, uložiti puno sabura na tom putu i uživati u kratkotrajnim ciljevima, npr.zadati sebi da do određenog datuma naučiš amme džuz.
Pri planiranju treba biti racionalan. Ako uspiješ, to će ti biti velika motivacija i da se uvjeriš da možeš. A onda nastaviš dalje uživati u tim nejvrijednijem dunjalučkom ‘putovanju’.
– Koji su alati, ”tips and tricks” kojima si se ti služila na svom putu do titule hafize?
Kod nas se preferira učenje po krugovima, i mislim da je to dobro zbog načina ponavljanja. Ja sam učila po surama ili redom, i, sjećam se, uzela bih jednu dugu suru, pa onda kratku i to mi je davalo dodatnu motivaciju.
I danas, pogotovo kad ponavljam, služim se slušanjem Kur’ana, koristeći vrijeme dok vozim do posla ili radim nešto po kući.
Svojim učenicama savjetujem da, prije nego počnu sa učenjem napamet, više puta odslušaju tu suru, npr.prije spavanja, jer uveliko olakšava proces memorisanja.
– Dosljednost je uvijek veliki izazov. Kako si postigla da budeš dosljedna u svom naumu i šta ti je u tome najviše pomoglo?
Allah dž.š. u jednom ajetu kaže:” فإذا عزمت فتوكل على الله إن الله يحب المتوكلين”
“Ako nešto odlučiš, pouzdaj se u Allaha, Allah voli one koji se u Njega uzdaju.”
Zaista ovaj ajet mnogo govori o ‘alatu’ za dosljednost. Nekad nam fali tog ispravnog tevekkula. Spoznaja da jedino Allah dragi može dati insanu pozitivan ishod u učenju je temeljni faktor. Ono što ga nadopunjuje, a do nas je, to je principijelnost koja se nazire iz ovog ajeta.
Nekad, zbog hirovitosti i i želje da što prije postignemo taj cilj, bivamo slomljeni i neprincipijelni, nezadovoljni i odustajemo. Zato je sabur i ustrajnost od velikog značaja.
– Iako neki misle da je najteži dio postati hafiza, drugi opet kaže da tek tada počinje borba, sa očuvanjem naučenog. Šta ti kažeš na to i kako ti održavaš svoj hifz?
I jedni i drugi su upravu.
Ukoliko nastaviš sa upola manjom dozom predanosti poslije završenog procesa učenja, ti si na dobrom putu. Naučeno se ne zaboravlja, i ne treba pasti u tu zamku, bojeći se uopšte upustiti se u učenje. Mislim da je to bespotrebno zastrašivanje, koje sigurno negativno utiče na potencijalne hafize. Takva negativna razmišljanja treba izbaciti iz svojih misli.
Pozitivne refleksije učenja i ponavljanja naučenih su stalna kategorija, i to je najveća čar i satisfakcija.
– Za kraj, imaš li neku poruku koju želiš da pošalješ našim čitateljkama?
Mnogo je plemenitih ciljeva na dunjaluku,ali definitivno najplemenitiji i najvrjedniji cilj je biti čuvar Časnog Kur’ana. Naravno, dosljedno, biti primjer kakav je naš Poslanik a.s. bio. Molim Allaha dž.š. da svim Vašim čitateljima podari hajr i pomogne ih u činjenju dobra.
A onima koje uče Kur’an napamet ili su u fazi da li početi, da Allah dragi podari uspjeh na tom putu i nagradi ih i na dunjaluku i ahiretu.
Izvor: dnevnikjednehidzabice.wordpress.com
