Godišnjica smrti Alekse Šantića
Aleksa Šantić je bio bosanskohercegovački pjesnik i jedan od najpoznatijih predstavnika novije lirike u BiH. Rodio se 27. maja 1868., a umro je 2. februara 1924. godine.
Najveći dio svog života je proveo u rodnom Mostaru. Nakon što mu je otac umro, staranje je preuzeo strogi stric. Imao je dva brata, Peru i Jakova, te sestru Radojku koja se udala za njegovog prijatelja Svetozara Ćorovića. Živio je u trgovačkoj porodici u kojoj nisu imali razumijevanja za njegov talenat. Poslije završetka trgovačke škole u Trstu i Ljubljani vratio se u rodni Mostar.
Bio je i jedan od osnivača kulturnog lista “Zora” kao i predsjednik Srpskog pjevačkog društva “Gusle” u Mostaru. Tu se upoznao i družio sa poznatim pjesnicima tog doba: Svetozarom Ćorovićem, Jovanom Dučićem, Osmanom Đikićem i drugima.
U njegovom pjesničkom stasavanju najviše udjela su imali pjesnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović-Zmaj, a od stranih pjesnika najvažniji utjecaj je imao Heinrich Heine, koga je i prevodio s njemačkog jezika. Svoju najveću pjesničku zrelost Šantić dostiže između 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme.
Imade vas mnogo – Aleksa Šantić
Imade vas mnogo – ta ko bi vas mogô izbrojati, svijeh znati?! Imade vas mnogo bogatih gospara, sa srebrom i zlatom, milionim’ para. Dvori vam se velji u visinu dižu, ali nikad, znajte, do neba ne stižu, – U nebu je vječnost, u njima je nije, vrijeme će da ih sve s prašinom skrije. Imade vas mnogo sivih sokolova! Riječi su vam jače od burnih valova, al’ sokoli nikad ne puze, ne gmile ni onda kad na njih jurnu groma sile, A vi znate, znate, oj “sokoli s riječi”, puziti kô crvi, sred prašine leći, ostaviti braću nek ih dušman tare, samo da stečete “obećane dare”… Imade vas mnogo sa blagijem likom, e bi rekli: o zlu ne mislite nikom, e bi rekli: da ste s neba anđô pravi, što istinu ljubi, koji boga slavi, al’ u duši vašoj ništa drugo nije do crnog demona, – tu se zlobno krije. Imade vas mnogo… Kakvijeh vas nema?! Ali vas je malo kojima je stalo do naroda svoga tužna, paćenoga. Malo vas je, malo sa poštenja da se, sa vrlina vaših imena vam glase; Malo vas je, malo na braniku prava, malo vas je glava, – Malo vas je, malo sa srcem u grudi, malo vas je – ljudi!
