Za supružnike Sandžić – Fikretu (63) i Avdu (66) iz sela Gostilj, udaljenog pet kilometara od Srebrenice, ovaj Bajram je poseban. Sjećaju se svih ranijih u svom mladalačkom i dugogodišnjem bračnom životu, ali ovaj, kako kažu, donosi dvostruku radost.
Poseban je po tome što će obilježiti 45. godišnjicu braka i posjetiti se na 1977. godinu, kada su se upoznali i vjenčali, ali i po tome što se u njihovom selu, u novoizgrađenom mesdžidu, već drugu godinu kalanjaju teravih-namazi. Predsjednik građevinskog odbora za izgradnju ovog vjerskog objekta bio je upravo Avdo Sandžić.
– Između Fikrete i mene desila se ljubav na prvi pogled. Na jednom bajramskom teferiču na u Voljevici kod Bratunca ugledao sam lijepu Fikretu iz rudarskog naselja Sase, a ugledala je i ona mene. Dogovorili smo se da ću za dva dana, zajedno s nekoliko ljudi, doći da je uzmem od roditelja. Tako je i bilo – prisjeća se Avdo.
Sandžići kažu da se sadašnji Bajrami dosta razlikuju od nekadašnjih. Vjerski obredi, obilazak rodbine i prijatelja ostali su isti, ali danas nema onih lijepih sijela koja su zbližavala ljude.
– Svakog dana Bajrama u svakom selu se organiziralo po jedno druženje. Prije podne obave se svi poslovi u kući i oko stoke, a navečer s roditeljima, rodbinom, komšijama idemo na dernek – kaže Fikreta.
Sijela su, navodi ona, mahom održavana na poljanama i proplancima. Ljudi su se družili, a zaigrali bi i kolo.
– U centru kola sjedili su stariji mještani, a momci bi bili iza kola, odmaknuti pet metara jedan uz drugog, i dobacivali curama koje su igrale. Poneki bi izveo curu iz kola i progovorili bi koju rečenicu, ali to nije trajalo dugo – evocira Fikreta uspomene na nekadašnja vremena.
(avaz.ba)
