Medresa “Osman-ef. Redžović” u Velikom Čajnu kod Visokog primjer je uspješne škole koja plijeni pažnju po mnogo čemu. Sa direktorom Medrese mr. Dženanom Handžićem, koji je dobio povjerenje da vodi Medresu i naredne četiri godine, razgovaramo o uspjesima ove kole, obrazovanju, izazovima i planovima za daljnji rad.
Preporod. info: Sredinom januara počeo je Vaš drugi mandat na čelu Medrese. Koliko ste zadovoljni urađenim u prvom mandatu?
Handžić: Zadovoljstvo postignućima zavisi, prije svega od toga kakvi i koliki su nam planovi, odnosno, koliko smo bili ambiciozni na samom početku. Pogled preko ramena na prethodne četiri godine na čelu Medrese, sasvim iskreno, čini me zadovoljnim i ponosnim. Mislim da nisu prošle uzalud, i da se imamo na šta osvrnuti.
Medresa je uvijek bila prepoznatljiva po kontinuiranom poboljšavanju materijalno-tehničkih uvjeta rada. Od momenta moga preuzimanja direktorske dužnosti želja je bila da se taj trend nastavi. Tokom prethodnih godina dogodile su se značajne promjene u svijetu koje su se negativno odrazile na priliv sponzorskih sredstava za razvojne projekte. Unatoč tome, u okvirima raspoloživih resursa, te uz racionalizaciju troškova tekućeg poslovanja, kontinuirano smo ulagali u poboljšanje infrastrukture i tehničkih uvjeta rada.
U smislu materijalno-tehničkih i prostornih uvjeta urađeno je poprilično mnogo. U prethodne četiri godine realizirani su razvojni projekti čija je ukupna vrijednost veća od 1.5 miliona konvertibilnih maraka. Toliko smo novca prikupili i utrošili. Usudio bih se reći da mnogo više od ovoga nije ni moglo.
Pored svega navedenog, oku vidljivog, ne treba zaboraviti kako kuću kućom čine lastavice. Okosnicu kvaliteta rada svake škole, bez obzira na materijalno-tehničke uvjete rada, čini kvalitet nastavnog kadra. Vođena je kadrovska politika koja je omogućila da se nastavni kadar podmladi i dopuni kvalitetnim profesorima, a da se kolegicama i kolegama koji su to svojim dugogodišnjim radom zaslužili omogući napredovanje unutar Medrese. U naredne četiri godine slijedi nastavak procesa smjene generacija u Nastavničkom vijeću, kao i povećanje broja nastavnika u skladu sa očekivanim povećanjem broja odjeljenja, što bi trebalo donijeti novu vrijednost đacima u nastavi. Usuđujem se reći da je taj proces možda i najvažniji za budućnost i perspektivu škole.
Preporod.info: Mnogi su kazali da je medresa u Čajangradu jedna uspješna priča. Zahvaljujući nekolicini ljudi, gdje ubrajamo i Vas, u ovu modernu srednju školu uloženi su milioni konvertibilnih maraka, ali najvažnije, odgojeno je i obrazovano na stotine, danas uspješnih ljudi. Koliko danas Medresa znači Islamskoj zajednici, ali i društvu općenito?
Handžić: Znanje je – mudri su ljudi rekli – stogodišnji plod. Naša škola postoji kraće od trećine stoljeća, i trebaće Bosnom proteći još mnogo vode prije nego što budemo u prilici objektivno sagledavati stvarne efekte njenog postojanja i djelovanja. Ipak, iz svojih klupa je u dalje školovanje i u život do danas ispratila više od 1.500 djevojaka i momaka. Oni su nastavili svoje obrazovanje, zauzeli određene pozicije u društvu, formirali porodice…
Prije desetak dana sam u jednoj velikoj i veoma uspješnoj sarajevskoj kompaniji neočekivano sreo dvojicu naših alumnista. Jedan je dizajner, drugi mašinski inžinjer, obojica već ozbiljni, porodični ljudi.Pružili su mi izvanredno stručnu uslugu, sa pet zvjezdica, a nakon toga tiho mi ponudili da zajednički obavimo namaz u fabričkom mesdžidu! Takvi, naizgled obični, životni primjeri mnogo govore o tome šta Medresa znači društvu, i čine me neizmjerno sretnim i ponosnim.
Ukratko, možemo kazati da je simbolički kapital Medrese, iskazan kroz njenu percepciju u javnosti i relativni ugled koji uživa u lokalnoj zajednici kao i u Islamskoj zajednici u cjelini, relativno visok. U posljednjih osam godina Medresa se niti jednom u javnom prostoru nije pojavila u negativnom kontekstu. U javnosti smo širili dobre vibracije i lijepe priče o našim rezultatima, projektima i uspjesima. Nadamo se da će tako i ostati.
Preporod: info: Iako ste od 2007. godine u menadžmentu škole, prvo kao pomoćnik direktora za nastavu, a zatim kao direktor, niste se u potpunosti povukli iz nastave. Ja ću kazati da je to iz ljubavi prema nastavi, direktnom kontaktu sa učenicima, a Vi me demantujte ako nisam u pravu, jer i Vaši učenici kažu da ste profesor na kome se vidi da uživa u nastavi?
Handžić: Svako se pronađe negdje, a ja sam se od samog početka pronašao tu, sa druge strane katedre. Učenje je prirodan proces, poput disanja. Pogledajte, recimo, dvogodišnjake kada se igraju, i primijetite kako jedni drugima pokazuju kako se pokreću ili koriste neke igračke. Podučavanje je imanentno ljudskoj prirodi. Zato je odnos učenja i podučavanja tako lijep, ispunjavajući, za sve one koji učestvuju u njemu. Podučavanje, ako je istinsko, uvijek je dvosmjerni proces. Podučavati znači i učiti, jer znanje se, kako nas hazreti Alija uči, dijeljenjem uvećava. Podučavati znači stalno biti u kontaktu sa mladim umovima koji mogu izvući ono najbolje iz tebe. Podučavati znači biti spreman na stalno kritičko propitivanje vlastitih i tuđih stavova. Podučavati znači vječito stajati pred znatiželjnom i kritičnom publikom. Podučavati znači biti uvijek okružen mladim ljudima i svježim idejama, odnosno biti uvijek duhom mlad.
Sudbina me, kao što ste primijetili, usmjerila u drugom pravcu. Veći dio svog dvadesetjednogodišnjeg radnog iskustva u Medresi stekao sam upravljajući. Ta me okolnost na određen način prisilila i da svoje postdiplomsko obrazovanje steknem iz oblasti menadžmenta i tako na neki način steknem dodatne kompetencije za posao koji radim. Iskreno, nisam se pokajao. Lijepo je biti za kormilom broda koji sigurno plovi, makar more ponekad bilo i nemirno. Kao relativno mlad čovjek, kroz rukovođenje Medresom i učešće u radu brojnih Rijasetovih komisija bio sam u prilici dijelom doprinijeti oblikovanju obrazovnog sistema Islamske zajednice kakav danas poznajemo, što me kao čovjeka i kao vjernika čini sretnim.
Ipak, neposredan kontakt sa đacima u učionici, makar i minimalan, tokom svih ovih godina za mene je bio i ostao neiscrpan izvor radosti i energije. Vremena se mijenjaju, i sve češće čujemo kako se nastavnici žale na đake, njihovu motivaciju i odnos prema radu i učenju. Mislim, a često i naglas kažem, kako se ne treba žaliti, nego valja učiti kako doprijeti do tih mladih duša, kako ih dotaknuti. Nova vremena zahtijevaju nove metode.
Iskustvo me naučilo da đaci imaju neku vrstu šestog čula, kojim u trenutku kada prvi put zakoračite u učionicu, osjete da li vam je stvarno stalo ili ih, kolokvijalno kazano, “folirate”, i prema vama i vašem predmetu se u potpunosti odnose u skladu sa tom spoznajom. To im ne možete odglumiti. Ako vam je stvarno stalo, događa se neka vrsta hemije između vas i njih i časovi se pretvaraju u nezaboravno i ugodno iskustvo. Učionica postaje važno mjesto odrastanja i ostaje riznica najljepših uspomena koje traju čitavog života. Zato bih se usudio reći da je za nastavnika najvažnije da mu je stalo. Sve ostalo se da nadomjestiti.
Preporod.info: Medrese su jedne od najuspješnijih srednjih škola u cijeloj BiH. Potvrđuju to mnogobrojni rezultati koji dolaze svake godine. Koliko je neophodno ulagati truda, rada, često i slobodnog vremena da bi se postigli takvi rezultati?
Handžić: Ljudima oko sebe često ponavljam notornu istinu: prosječni napori daju – prosječne rezultate. Natprosječna postignuća mogu donijeti samo natprosječni napori.
Od prvog direktora Medrese, profesora Džemala Salihspahića, svi smo imali priliku učiti mnogo vrijednih lekcija, a posebno onih o upornosti, entuzijazmu, poštenju, altruizmu i odricanju. To su bili, i, hvala Allahu, ostali čvrsti temelji na kojima je Medresa izgrađena. Ona opstaje i raste na temeljima rada ljudi koji se ne ustručavaju napustiti zonu ličnog komfora. Bez toga nema Božije pomoći, odnosno uspjeha. Spremnost na odricanje je indikator naše iskrenosti. Iskrenost namjere je uvjet bereketa i Božije podrške, a bereket i Božija podrška su put do uspjeha.
Svakome dobronamjernom jasno je da to što smo postigli i postižemo nismo mogli radeći mehanički, u okviru odredbi ugovora o radu i osmočasovnog radnog vremena. Hvala Allahu, u Medresi sam uglavnom okružen ljudima koji svoj rad ne mjere zlatarskom vagom, nego su uvijek spremni dati najviše što mogu. Odnosi se to prije svega na moje najbliže saradnike, pomoćnike Amelu Numanagić i Dženana Rezakovića, odnedavno i pedagogicu Ajlu Zubčević-Delibašić, ali isto tako u većoj ili manjoj mjeri na sve zaposlenike Medrese. Lanac je jak onoliko koliko je jaka najslabija karika, i dovoljan bi problem bio da samo jedan od šezdesetak zaposlenika Medrese “koči uzbrdo”. To, hvala Bogu, nije slučaj. Svijest da radimo za opće dobro, da se borimo za ideje, da gradimo i oblikujemo budućnost društva, predstavlja neiscrpan izvor energije i motivacije.
Preporod.info: Sigurno je da će se Medresa i ubuduće razvijati. Kakvi su planovi za daljnji razvoj Medrese?
Handžić: Iskreno se nadamo da hoće. Sa planovima smo započeli, a izgleda i završavamo ovaj razgovor. A planova ima… mašala! Nadamo se i molimo dragog Allaha da nam omogući njihovu realizaciju. Što više, to bolje. Međutim, neki su planovi važniji od drugih. Dozvolite mi da izdvojim one koje smatram najvažnijim.
Od početka svog rada, Medresa je djelovala kao škola sa osam odjeljenja, četiri muška i četiri ženska. Zahvaljujući specifičnom položaju, mikrolokaciji kampusa, kao i nizu drugih faktora, to je bio i njen maksimalan kapacitet. Negativna demografska kretanja i promjene u Bosni i Hercegovini uticala su na to da se smanjuje broj kandidata za upis u sve srednje škole, pa tako i u medrese.
Zahvaljujući stabilnom porastu broja i kvaliteta kandidata za upis, te razumijevanju i podršci Školskog odbora, Islamske zajednice i Vlade Zeničko-dobojskog kantona, donesena je historijska odluka i na početku školske 2019/2020. godine po prvi put od osnivanja Medrese u prvi razred primljena su tri odjeljenja, dva ženska i jedno muško. Iako se posljednji proces apliciranja za upis u Medresu u junu 2020. godine odvijao u sjeni najrigoroznijih mjera i ograničenja izazvanih pandemijom, odziv kandidata bio je bolji nego ikad. Primljena su tri odjeljenja prvih razreda kao i godinu ranije. Očekujemo da ćemo savjesnim i odgovornim radom i u narednim godinama uspjeti sačuvati povjerenje učenika i roditelja, te imati dovoljan broj kvalitetnih kandidata za upis u prvi razred.
Uvjereni smo da će na taj način kvalitet obrazovanja koji Medresa nudi kao i njena vrijednost na tržištu simboličkog kapitala bez sumnje porasti.
Drugi kapitalni projekt je dovršetak izgradnje i opremanja sportske dvorane sa bazenom, započete još 2010. godine. Detaljnom analizom postojećeg izvedbenog projekta sportske dvorane koji datira iz 2005. godine utvrđeno je da projektovana rješenja,ili nisu optimalna, ili su usljed razvoja tehnike postala prevaziđena, posebno u segmentu mašinskih instalacija, odnosno energetske efikasnosti objekta. Cilj je u postojećim gabaritima dvorane ponuditi daleko bolju funkcionalnost, uz racionalizaciju troškova eksploatacije, odnosno primjenu savremenih materijala i opreme radi postizanja energetske efikasnosti.
Konačno, od ključne važnosti za razvoj i dalji napredak Medrese je pravilno vođenje kadrovske politike. Posljednjim izmjenama i dopunama Pravilnika o zapošljavanju stečeni su bolji uvjeti da se kandidati biraju na osnovu stvarnih kvaliteta. Potrebno je na vrijeme učiniti napore da se pronađu i angažiraju kadrovi koji će moći Medresu dovesti na novi nivo kvaliteta koji se od nje očekuje. Pažljivo biranje budućih, i investiranje u postojeće kadrove je jedan od tri ključna pravca u kojima je perspektiva ove škole.
Iskreno se nadam da će se naši planovi ostvariti, i da će Medresa nastaviti rasti, ostajući prepoznatljiva po kvalitetu obrazovanja i ljepoti ambijenta koju nudi.
(preporod.info)
