Redakciji portala Klix.ba javila se čitateljka čija je majka oboljela od nodalnog limfoma marginalne zone. Ovo oboljenje je neizlječivo, a cilj je postići remisiju bolesti i ostaviti pacijenta u životu.
Kada je riječ o nodalnom limfomu marginalne zone, objašnjeno nam je da je protokolima liječenja određena dinamika davanja lijekova, tačnije dinamika primanja hemoimunoterapije kroz određeni broj ciklusa.
Protokol liječenja
Majka čitateljke koja nam se javila, a čiji je identitet poznat redakciji, do sada je primila šest ciklusa hemoimunoterapije i dva ciklusa imunoterapije samostalno, što joj je odobreno iz sredstava Federalnog Fonda solidarnosti.
“Protokolom liječenja je određeno da osobe koje pozitivno odreaguju na prvi ciklus liječenja, što je kod moje majke i slučaj, kroz dvije godine moraju primate imunoterapiju u vidu lijeka retuximaba, fabričkog naziva Rixaton ili Mabtera ovisno o proizvođaču. Ovo monoklonsko antitijelo je ključni lijek koji je neophodan pacijentima kojima je dijagnosticirana bilo koja vrsta limfoma, a naročito se pokazao dobrim lijekom izbora kod dijagnoza folikularnih limfoma, kakav je dijagnosticiran kod moje majke”; ističe.
Sljedeća doza koju njena majka treba primiti, trebala bi biti aplicirana 24. juna, ali zahtjev koji je Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS) dostavio Zavodu rezultirao je stavljanjem njene majke na listu čekanja i to na 61. mjesto.
Samo na području Kantona Sarajevo ima oko 80 pacijenata koji su stavljeni na listu čekanja.
“Zamislite koje li ironije, da lijek koji život znači, moja majka i svi drugi pacijenti sa istom dijagnozom, primaju sa liste čekanja, tj. smrti. Pri tome, da paradoks bude veći, upitno je i potraživanje sredstava iz Zavoda zdravstvenog osiguranja KS u vidu refundacije 50 posto cijene lijeka, jer defakto za isto je potreban dokaz da je pacijent odbijen na federalnom nivou, da biste aplicirali na kantonalni nivo. U našem slučaju, stavljanjem na listu smrti, mi formalno-pravno nismo odbijeni, ali smo isto tako onemogućeni u refundiranju 50 posto sredstava izdvojenih za lijek od strane Kantonalnog zavoda zdravstvenog osiguranja”, objašnjava nam.
Zbog toga su oboljeli prinuđeni sami finansirati lijek, a u ovom slučaju jedna doza košta 1.500 KM.
“Informisana sam o postojanju administrativnog načina za postupanje u ovoj situaciji, ali to neće moći uraditi bolesni i oni koji zbog životnih okolnosti svoje bitke biju sami. Njih nema ko usmjeriti. I na kraju, zašto bi pacijenti upadali u klopku administrativno-pravnih formulacija u trenu kada se bore za život? Karcinom je preskupa bolest da bismo morali finansirati lijek koji život znači i još se baviti pravom pacijenta na dostupnost lijeka. Svima su nam vezane ruke! Neki traže vezu, neki novac kako bi sami finansirali liječenje. Ja sam svojoj majci obezbijedila terapiju za ovaj mjesec, ali kako osigurati ova sredstva svaka tri mjeseca, kako je predviđeno protokolom liječenja pomenutim lijekom?! I to nije optimalano, jer se ovaj lijek prima svakih osam sedmica, odnosno svaka dva mjeseca”, objašnjava nam.
Pravo na lijek
” Pri tome taj Zavod ima mnogo manje sredstava nego Federalni zavod zdravstvenog osiguranja. Dakle, neko se opasno igra našim životima. To je protivno svim zakonima ove zemlje i konvencijama koje je ista potpisala, protivno je i ciljevima i odrednicama samog Fonda solidarnosti. Neprihvatljiva je agonija kojoj su izloženi pacijenti i njihove porodice. Pri tome, ne radi se o ekstremno skupim lijekovima. Farmaceutske kuće su maksimalno spustile cijene lijekova za naše javne ustanove koje se bave ovom nabavkom, do te mjere da im je poslovanje neisplativo. I šta se dogodi? Dogodi se da naš Zavod ne odobri liječenje ili odobri kao u našem slučaju, odgođenu smrt po stavkama i zakonu. Ne znaš da li bi slavio, jer nije u kritičnom stanju bez nade, ili bi sebi kose čupao, jer ko će dočekati 61. mjesto”, zaključuje.
(klix.ba)
