- Bismillahir-rahmanir-rahim!
Na kraju smo mjeseca ramazana. Možemo reći da brojimo posljednje sate do rastanka s mubarek gostom. Pri rastanku s mubarek ramazanom lijepo bi bilo da razmislimo i o rastanku s našim najmilijima, s našom rodbinom, prijateljima, s našom zajednicom. Kao što sve postoji, kao što sve živi, sve je osim Gospodara svjetova prolazno, tako prolazi ramazan, a tako prolazimo i mi.
Kada razmišljamo i govorimo o ramazanu, ramazan bismo mogli zamisliti kao najplemenitiju, najljepšu i najbolju osobu s kojom smo se mogli družiti. Druženje s takvom osobom iza sebe će zasigurno ostaviti lijepe uspomene, ostavit će trajno lijepe posljedice po nas kao nekog ko se družio s tom osobom.
Tako je i s ramazanom. Svaki ramazan ostavi lijepe uspomene u našim sjećanjima. Tako se sjetimo naših ramazana iz djetinjstva, iz mladosti. Sjećamo se onih ramazana kada smo bili u blagostanju i kada nam je bilo lijepo i kada se nismo brinuli. Ali isto tako se sjetimo ramazana iz nekih teških vremena, teški su bili, teška su bila vremena agresije na našu domovinu. Teška su bila vremena pandemije, ali i tada su ramazani bili lijepi i tada su ramazani kod nas ostavljali lijepe uspomene i lijepa sjećanja. Tako je kada je nešto lijepo, kada je nešto berićetno i kada je nešto dobro.
Za ovaj rastanak s našim najmilijim lijepo bi bilo da uzmemo pouku iz ovog rastanka s mjesecom ramazanom na način da razmislimo šta je to po čemu će nas pamtiti naši najmiliji, šta je to po čemu će nas pamtiti naša porodica, naša rodbina, naš komšiluk, naš džemat, naše društvo i naša zajednica.
Ramazan je mjesec ibadeta, a ibadeti su tu da oplemene čovjeka, svakog pojedinca. Kroz oplemenjivanje pojedinca ibadetima, ustvari, dolazi do izgradnje i do boljitka i u društvu.
Poslanik, s. a. v. s., nezadovoljan stanjem u društvu u kojem je živio, društvu koje je ogrezlo u različitim vrstama grijeha, društvu koje je dotaklo moralno dno, upravo se u mjesecu ramazanu udaljio iz tog društva u pećinu Hira tražeći rješenje, tražeći način kako da pomogne svom društvu.
Allah, dž. š., mu je dao rješenje kazavši: „Uči, u ime Gospodara svoga!“ Obratio se Allah, dž. š., Poslaniku, s. a. v. s., u jednini – uči, počni od sebe.
Svaki pojedinac, musliman posebno je dužan da vodi računa o svojoj zajednici. Doprinijet ćemo svojoj zajednici tako što ćemo krenuti od sebe, tako što ćemo krenuti da sebe oplemenjujemo svim pozitivnim i svim lijepim svojstvima. Na taj način ćemo pomoći zajednici. Nažalost, dobar dio ljudi napravi grešku u nastojanju da popravi određeno stanje u društvu na način da krene obrnutim smjerom. Naprimjer, Poslanik, s. a. v. s., nakon što je čuo riječi „ikre“, krenuo je da radi na sebi, zatim na svojoj porodici, zatim na svojoj rodbini, zatim na svom narodu, dakle onom najužem krugu, a potom na ummetu, na zajednici.
Nažalost, mi danas vidimo ljude koji bi popravljali stanje u ovom obrnutom smislu, u ummetu, popravljali bi stanje u državi, a nisu spremni da poprave sebe. Zato neka jedna od posljednjih ramazanskih poruka jer, kao što rekoh, uskoro se rastajemo s ramazanom, bude da popravljamo sebe, da radimo na sebi, a da to svakako podrazumijeva i da će za rezultat imati i napredak naše zajednice. Molim Allaha, dž. š., da budemo od onih koji su predvodnici dobra, koji će kod sebe izgrađivati dobro, koji će kod svojih najbližih ostaviti lijep pomen o njima, kao što ramazan ostavlja lijepe uspomene u našim srcima.
