Mihad Mujanović, prevodilac koji živi u Češkoj, preveo je djelo Nedžada Ibrišimovića “Vječnik” na češki jezik. Knjiga je izašla krajem 2015. godine i u knjižarama širom Češke pojavila se početkom 2016.
Ideju da prevede ovo djelo Mujanović je dobio krajem 2011. godine, a već iduće godine počeo je prevoditi prva poglavlja romana. Međutim, zbog nepovoljne situacije u izdavaštvu u Češkoj tih godina, knjiga je ugledala svjetlo dana tek nakon nekoliko godina.
“‘Vječnik’ je zaista neobična knjiga. Od prve rečenice sam znao da moram dati sve od sebe da jednog dana djelo rahmetli Nedžada prevedem na češki. Rahmetli Nedžad bio je izuzetno nadaren pripovjedač koji je znao narodskim jezikom opisivati nevjerovatno složene misli. Međutim, u to vrijeme nisam bio dovoljno iskusan, vješt ni načitan da bih mogao razumjeti barem djelić toga što je autor zamislio”, govori Mujanović koji je uz pomoć Hasana Zahirovića stupio u kontakt sa piščevom suprugom Nihadom Ibrišimović koja mu je pomogla da bolje razumije poruku romana.
Mujanović smatra da su ovim prijevodom češki čitatelji dobili izuzetnu priliku da upoznaju najviše domete savremene bosanskohercegovačke književnosti, kao što je nekad (od 60-ih do 80-ih godina) bio slučaj sa Ivom Andrićem i Mešom Selimovićem. Nedavno su objavljena njihova odabrana djela, Andriću 2009. u šest knjiga i Selimoviću 2015. dvije knjige u jednom tomu.
“Rahmetli Nedžad nije bio nepoznata osoba za češku publiku kao što može da se čini, čak davne 1976. bio je štampan prijevod njegovog ‘Ugursuza’ i ratne 1995. ‘Knjiga Adema Kahrimana’ u posebnoj zbirci. Ne treba zaboravljati da je u septembru i oktobru 1995. organizovana kulturno-humanitarna manifestacija Mjesec Bosne i Hercegovine u Češkoj koja je snažno podržala napore Bosanaca i Hercegovaca da sačuvaju svoju domovinu”, govori Mujanović za Klix.ba.
Kaže kako za njega prevođenje predstavlja intiman odnos i dijalog s knjigom, pripovjedačem, piscem. Smatra kako bi svaki Bosanac i Hercegovac, pored stranih pisaca, trebao čitati domaće autore.
“Uprkos svemu, promjeni vremena i prostora, ostao je u meni djelić bosanske duše koja traži posebnu hranu. U meni, tako reći, još ima Bosne, za razliku od mnogih koji su napustili svoju zemlju, faktički ili metaforički. Zato čitam autore poput Nedžada Ibrišimovića, Irfana Horozovića ili Dževada Karahasana”, navodi naš sagovornik i dodaje:
“Rahmetli Nedžad Ibrišimović, pripadnik snažne generacije stvaralaca evropskog ranga, jedan je od čvrstih stubova bosanskohercegovačke književnosti koji ne govori težinom potrošenog papira, nego snagom izgovorene riječi. ‘Vječnik’ je njegovo životno djelo koje se ne može zaobići. Književnik Asmir Kujović o ‘Vječniku’ je napisao da je jedinstven poduhvat u novijoj bosanskohercegovačkoj i evropskoj književnosti u kojem je maestralno ostvaren izraz one divovske borhesovske težnje da se cjelokupna kulturna baština svjetske istorije sveobuhvatno sažme i objedini u jednoj knjizi. Još od klasičnog epa o Gilgamešu, preko starogrčkog mita o Argonautima, pa sve do srednjovjekovne gnostičke, ezoterijske i mističke literature, tema suočavanja sa smrću i potrage za besmrtnošću jedna je od ključnih literarnih tema. Književna teoretičarka Jasmina Ahmetagić uz to dadaje da je Ibrišimovićev pripovjedač Neferti rođen u doba faraona Horusa-Aha iz Prve egipatske dinastije i živi, ne znajući zašto je to tako, gotovo pet milenija. To znači da ovaj junak baštini u svom iskustvu čitav pređeni civilizacijski put, a svoje pripovjedanje, odnosno pisanje knjige, započinje 1933. godine, kao stanovnik Sarajeva”, pojašnjava Mujanović.
U češkim književnim časopisima objavio je odlomke djela Abdulaha Sidrana, Zlatka Topčića, Nure Bazdulj-Hubijar, Hasana Kikića, Dubravke Ugrešić i Žarka Milenića, te intervjue sa Dževadom Karahasanom, Enesom Karićem i Adinom Ljucom, a 2009. godine mu je izašao češki prijevod dječjeg romana “Chief drvena noga” Rizaha Pašalića.
