Rasim Omanović je 29-godišnji mladić iz Visokog koji iza sebe ima brojne naučne uspjehe u sferi hemijskog inžinjerstva kojim se bavi.
Trenutno je magistar inžinjerske hemije, asistent na Prirorodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu za oblast Analitička hemija i student doktorskog studija na istom fakultetu
Prethodno je radio u kompanijama Prevent Fabrics d.o.o. Visoko i Petrol BH Oil company d.o.o. Sarajevo kao hemijski inžinjer i stručni saradnik za uvoz, skladištenje i distribuciju hemijskih artikala.
Učesnik je četiri međunarodne konferencije hemičara i hemijskih inžinjera, kao i velikog broja stručnih kurseva i seminara.
Aktivan je član međunarodne organizacije za pisanje i publiciranje naučnih radova pod nazivom International Society of Engineering Science and Technology.
Pored svega toga, Rasim je sretno oženjen i otac jednog djeteta.
U izjavi za Hayat.ba otkrio nam je tajnu svog uspjeha.
Kada govorimo o bilo kojem dostignuću, svakako da je put do njega i trnovit i težak i dug i nimalo lagan. Zahtijeva dosta odricanja i pažnje. Po završetku srednje škole, mladoj osobi je jako važno izabrati onaj studij u kojem će pronaći sreću i zadovoljstvo. Kad to dvoje pronađete onda nema razloga, da uz veliki trud, rad i zalaganje ne postignete određeni uspjeh. Od samog početka studija postavio sam sebi ciljeve koje treba da ispunim i time sam se vodio tokom svih pet godina studiranja. Naravno, sve ovo je dalo rezultate pa sam tako bio dobitnik stipendije firme Prevent Fabrics d.o.o Visoko kao i Grada Visoko za nadarene studente. To mi je predstavljalo još veću motivaciju pa sam nastavio raditi još bolje i kvalitetnije. U svemu tome, naučio sam da je pravovremena raspodjela prioriteta i obaveza, najvažniji faktor, naravno uz ostale navedene i da se uspije ali i da se i privatne i poslovne obaveze ravnomjerno stižu i ispunjavaju.
Neprestano težiš vrhu i pomjeraš granice u svakom poslu kojim se baviš. Zahvaljujući tome, trenutno si u poziciji predavača koji svoje znanje prenosi na mlade generacije. Je li dolazak u akademske krugove utjecao na tvoj odnos prema struci u smislu da sada više pažnje posvećuješ detaljima zbog odgovornosti koju posao asistenta nosi sa sobom?
Svakako da jeste. Pozicija koju trenutno obavljam i posao koji radim nosi veliku dozu odgovornsti, i moralnu i društvenu. Kako se radi o direktnom prenosu znanja, a koje će generacije koje dolaze primjeniti za lični razvoj i napredovanje, svaki pa i najmanji detalj je jako važan. U vremenu naučne i tehnološke revolucije, gdje se promjene dešavaju skoro pa svakodnevno, jako je bitno uskladiti standardne izvore iz kojih crpimo znanje sa svim ovim promjenama. Samo tako možemo dobiti kompetentne i produtivne mlade ljude koji će se moći uspješno oduprijeti svim izazovima vremena u kojem živimo.
Iz ugla mlade osobe koja se svojim znanjem samostalno probijala do ostvarenja snova i egzistencije, šta bi poručio mlađim naraštajima, a posebno onima koji će tek upisati fakultet ili su još uvijek studenti?
Samostalno se razvijati, raditi i napredovati do ostvarenja svojih snova i egzistencije je zaista izazovan, ali i uzbudljiv put. Na tom putu često bude puno uspona i padova, iz kojih se po mom mišljenju najviše uči i napreduje. Ustati na noge poslije pada je trenutak pobjede i izvor motivacije za dalje. Onima koji će tek upisati fakultet ili već studiraju poručio bih da tragaju za svojim snovima, da ostvaruju postavljene ciljeve, da nikad ne odustaju i ne gube nadu i da u svakom momentu pružaju svoj maksimum, jer vrijedi. Kad tad sve će to doći do izražaja, na ovaj ili onaj način. Znanje je bogatstvo koje vam niko ne može osporiti i uzeti.
Često svjedočimo negativnim vijestima i sadržajima koji uveliko formiraju mišljenje populacije mladih o zemlji u kojoj žive i njihovoj perspektivi ovdje. Svojim primjerom si pokazao da ipak može drugačije. Da li je to rezultat pogleda na život i iz čega crpiš motivaciju za svoj rad?
Pa svakako da jeste. Moj pogled na život je uvijek sa velikom dozom pozitive i optimizma. Nisam od onih koji u svemu vide samo problem i prepreku. Jednostavno smatram da ne postoji situacija koja se ne može riješti. Generalno znamo da se po svim statističkim parametrima negativnim vijestima daje više pažnje nego pozitivnim. Još kad dodamo da smo dosta ovisni o društvenim mrežama i medijima općenito, onda je jasno kakvo će mišljenje biti. Smatram da trebamo biti malo više samokritični i konkretni, preuzeti svoje obaveze na svoja leđa i shvatiti da je naša nafaka u našim rukama. Bez strpljenja i rada nema ni perspektive ni rezultata. Ja svoju motivaciju nekako pronalazim u maksimi “Budi promjena koju želiš da vidiš” i smatram da kad bi svi krenuli od sebe i dali svoj maksimum da postanemo ono što želimo da vidimo, da bi se i perspektiva i ambijent života u našoj državi promjenili daleko na bolje. Drugačije itekako može, samo treba biti strpljiv i uporan jer za neke stvari treba i vremena i iskustva – kazao je Omanović za kraj našeg razgovora.
