Strateški metali su ključni za smanjivanje zavisnosti Europske unije o kineskim ili ruskim sirovinama. Međutim, rudarski projekat u Bosni i Hercegovini izaziva bijes kod nekih stanovnika.
Za nekoliko sedmica, Vareški rudnik srebra trebao bi krenuti s radom punom parom. Srebro, zlato, olovo, cink, bakar, antimon i drugi metali trebali bi se početi ekstrahirati iz stijena podzemnog rudnika.
Iskopavanje ovih strateških metala ključno je za Europsku uniju s obzirom na to da se nastoji smanjiti zavisnost od kineskih ili ruskih sirovina.
Međutim, problemi su se javili kad su kološki aktivisti iz obližnjeg grada podnijeli žalbu uredu Bernske konvencije Vijeća Europe, tvrdeći da projekat ugrožava lokalnu bioraznolikost i da će voda biti zagađena zbog planiranih rudarskih aktivnosti.
Euronews je poslao svog novinara Hansa von der Breliea u Vareš da provjeri šta se događa.
Ulazak u Vareški rudnik srebra
“Želim ući u ovaj vareški rudnik srebra, koji vodi britanska rudarska kompanija Adriatic Metals. Ali to je moguće samo uz uređaj za disanje i posebnu obuku za sigurnost. Jimmy iz Novog Zelanda vodi me ‘pod zemlju'”, rekao je. On ima 26 godina radnog iskustva u Australiji, Mongoliji, Indoneziji, Demokratskoj Republici Kongo i Burkini Faso. Sada radi u Bosni i Hercegovini za Adriatic Metals.
Novozelanđanin je poručio da će iskopavanje biti dobra stvar za državu, a da će se dobrobit osjetiti i na nivou lokalne zajednice.
Iz zemlje se planira izvlačiti 800.000 tona minerala godišnje. Trenutno je to najveći rudarski projekat u Bosni i Hercegovini, što čini 25% ukupnog stranog ulaganja u BiH.
Marko Matić, geolog i ‘lovac na blago’ Adriatic metals, prije godinu dana je očekivao da će pronaći oko 12 miliona tona rude. Ali njegovi početni proračuni bili su daleko od stvarnosti. Stvarna težina blaga je 22,5 miliona tona, gotovo dvostruko više nego što je prvobitno očekivao.
Odgovor na potrebu Europe za strateškim sirovinama?
Australski izvršni direktor Matthew Hine ponosan je na svoje sjajno novo postrojenje gdje će se za obradu pripremati koncentrati srebra, olova i cinka.
Rudnik je investicija od 390 miliona maraka. Kada projekat krene sa radom, rudnik će doprinositi više od 2% bruto domaćeg proizvoda Bosne i Hercegovine, a početak je planiran za 2024. godinu.
“Vidimo zakone koje je EU nedavno donijela o osiguravanju ugroženih sirovina, što opet vuče potrebu za nezavisnošću Europe u snabdijevanju ključnim materijalima radi vlastite budućnosti – Bosna i Hercegovina ima veliku ulogu u tome”, kaže Matthew Hine.
Nekoliko kilometara dalje, ogroman željeznički most prelazi planinsku dolinu obraslu šumom. Radnici unapređuju željezničke pruge. Strateški metali iz Vareša potrebni su za prelazak Europe na snabdijevanje energijom iz obnovljivih izvora: solarne panele, električna vozila, punionice i vjetroelektrane.
Koncentrati metala će se prevoziti iz Vareša do izvozne luke u Hrvatskoj. Zatim će biti transportirani brodom do metalnih livnica u Njemačkoj, Skandinaviji i drugim europskim zemljama.
Geopolitički, bosanski rudnik savršeno odgovara naporima EU da obezbijedi strateške sirovine. Bosna i Hercegovina želi postati članica Europske unije. Obje strane pokušavaju ubrzati saradnju i unaprijediti saobraćajnu i ekonomsku uvezanost.
Ekološki problemi zabrinjavajuće rastu
Nekoliko planina dalje od rudnika, u susjednom gradu Kaknju, pokrenuli su se protesti.
Hajrija Čobo je nastavnica engleskog jezika i studirala je ekološko pravo. Ona je optužila rudarsku firmu za nepoštivanje ekoloških postulata i za angažiranje britanskog instituta navodno neovlaštenog za rad u Bosni i Hercegovini.
“Ovo drugo istraživanje zapravo je ilegalno u BiH. Nije odobreno od strane bilo koje vlasti u ovoj državi”, rekla je Čobo.
Hajrija Čobo podnijela je pritužbu Vijeću Europe, tačnije Sekretarijatu Bernske konvencije koji nadgleda zaštitu biodiverziteta.
Grade se dodatne rudarske ceste. Siječe se drveće. Hajrija je pokazala na žutu građevinsku mašinu koja je bučno klizila nizbrdo.
“Ovo su radovi u koritu rijeke, koje je zaštitna zona broj dva, gdje su takvi građevinski radovi strogo zabranjeni, a oni to i dalje rade. Sve što rade dolazi do mojih vodovodnih cijevi. Zar trebam to piti”, pitala je Čobo.
Na zadnjem sjedištu svog auta, ima nekoliko velikih plastičnih bidona. Ona zna za izvor nezagađene vode gdje puni bidone pitkom vodom.
“Naša vlada ugrožava živote najmanje 40.000 ljudi u mom gradu”, kaže Hajrija, “Zbog profita britanske kompanije i nekoliko stotina zaposlenih. Znate li kako se to zove? To je neokolonijalizam”.
Adriatic Metals odbacuje optužbe
S obzirom na optužbe, kancelarija pravno obavezujuće Bernske konvencije traži od vlade Bosne i Hercegovine da privremeno obustavi rudarske aktivnosti dok se stvar ne razjasni. Od vlade se traži da podnese zvanični izvještaj Bernskoj konvenciji kako bi se utvrdilo da li rudnik ugrožava biodiverzitet.
Menadžer održivosti Adriatic Metals, Vildana Mahmutović, odbacila je sve optužbe.
“To je vrlo daleko od naših podzemnih rudarskih aktivnosti. Sva istraživanja prilični sigurno ukazuju na to da postoji vodena barijera između, tako da naše podzemne vode neće uticati na ovaj vodovod s druge strane brda, a prisutnost teških metala u ovoj vodi zapravo je priroda samog Vareša”, rekla je Mahmutović.
Nakon što je rudarska kompanija Rio Tinto bila prisiljena odustati od projekta rudnika litija u susjednoj Srbiji uslijed velikih protesta, Adriatic Metals izabrao je drugačiji pristup.
Oni masovno ulažu u komunikaciju, transparentnost, blisku suradnju s lokalnim zainteresiranim stranama i strogo kontroliraju zagađenje, koristeći skupe, moderne načine zaštite okoliša.
Vildana Mahmutović je pokazala plan za tretiranje vode pri izgradnji rudnika.
“Ovo je prvo postrojenje za obradu i filtriraciju vode u historiji države koje će omogućiti da se voda ponovo koristi nakon proćišćavanja, na šta smo vrlo ponosni. Mi razumijemo, čak i ako nismo u Europskoj uniji, želimo rudnik u skladu sa svim europskim zakonima ili međunarodnim konvencijama. Moguće je imati ‘ekološku’ rudu”.
Vareš čeka pozitivna promjena
Grad Vareš ima historiju u rudarstvu koja traje stoljećima. Rimljani su tražili – i našli su – nalazišta ruda u planinama oko grada.
Kada je regija bila dio Austro-Ugarske monarhije, industrijska proizvodnja je povećana. Ali danas su veličanstvene fabrike stvar prošlosti.
Ovdje je nekada živjelo 22.000 ljudi. Sada grad broji nekih 8.000 stanovnika. Raspad Jugoslavije, rat, raseljavanja i ekonomski pad ostavili su dubok trag: napuštene zgrade, razbijeni krovovi i ceste pune praznih kuća.
Ali Vareš trenutno doživljava ‘buđenje’. Zahvaljujući novom rudniku rude, općinski budžet se udvostručio. Napokon, novac je dostupan za promjene koje bi se hitno trebale desiti, poput obnove mostova, poboljšanja u odvozu otpada, kao i obnove zgrada i postavljanja toplotne izolacije.
Nedavni dolazak novih porodica i povratnika obradovao je gradonačelnika Vareša, Zdravka Maroševića.
“Prošle godine imali smo jedan vrtić s 18 učenika i jedva je opstao financijski. Prije nekoliko mjeseci već su imali četiri odjeljenja i 60 djece, ali broj upisa mogao bi se povećati čak i na 100 djece iduće godine’, otkriva on i nastavlja, ‘Ovo je jednostavno bio mrtav grad, a sada je živopisno mjesto s poslovima, radom i redom”, zaključio je Marošević.
Posljednje tri godine, srednja škola u Varešu nudi nastavu na kojoj se uči o podzemnom rudarstvu. Budući da rudarska kompanija zapošljava lokalno, školska uprava i roditelji vide to kao vrhunsku priliku za budućnost svoje djece”, izvijestio je novinar Hans von der Brelie.
Prva proizvodnja koncentrata rude u Varešu, koja je bila najavljena za novembar, odgođena je za januar 2024. godine, zbog kašnjenja u isporuci opreme i priključenju električne energije firme Adriatic Metals.
