Dvije curice iz STK “Hašim Spahić” iz Ilijaša, koje su neprikosnovene u kategoriji do 12 godina, pozvane su da predstavljaju našu državu na stonoteniskom takmičenju u Mađarskoj “JOOLA OPEN 2015” koje se održava od 7. do 9. januara u Budimpešti. Zaista ogromna je radost djetata kada putuje, druži se, takmiči se u onome što voli, još ako pobjeđuje, nema sretnijeg djeteta na svijetu. 5. januar, euforija nikad nije bila jača nego taj dan, priča nam Čustović Dino, trener STK “Hašim Spahić”.
“Teško je spustiti loptu na zemlju” kao što bi rekli fudbaleri, stonoteniseri kažu: “Teško je staviti lopticu na sto”. Za njih dvije taj trening je sve teži i teži. Dovoljno je da bilo ko od ostale djece spomene Mađarsku ili “hoće vam biti lijepo u Mađarskoj”, “Blago vama” i loptica ode preko stola ili u mrežicu. Zadnjih deset minuta treninga muškarcima dajem fudbalsku loptu,dok ženski dio ekipe radi vježbe, čučnjeve, trbušnjake, sklekove itd.
Mešetovic Harisa, pošto je fizički najsposobnija i najizdržljivija prva završava vježbe i trči da s muškarcima koji put šutne loptu. Pred sami kraj treninga čuo sam plač i jecaj. To je bila Harisa. Lopta je pogodila njenu desnu ruku, a sutradan putuje u Mađarsku gdje je čekaju najbolji stonoteniseri i stonoteniserke iz Njemačke, Mađarske, Rusije, Bjelorusije, Bugarske, Rumunije, Litvanije, Latvije, Austrije i ostalih stonoteniskih velesila. Desnu ruku pomiče. Tetive su iztegnute sigurno, nije teška povreda, pomislio sam. Nije htjela taj dan ići doktoru bojeći se da neće otići u Mađarsku. Nije je niko mogao ubijediti da je zdravlje najbitnije u životu. Napokon, svi smo dočekali taj 7.januar i početak takmičenja. Prva informacija iz Mađarske bila je da Harisu ruka užasno boli.
Selektori Amela Hadžiahmetović i Nada Marković masiraju ruku. Njihova dijagnoza je bila ista kao i moja.Tetive su iztegnute, ruka se mora zagrijati. Prvi meč naše stonoteniserke igraju protiv Njemačke. Ne očekujemo mnogo, međutim dešava se čudo. Pobjeđuju,Harisa i Amila pobjeđuju. Pretpostavljam da su Njemice bile u nevjerici.
Imaju pauzu pa meč protiv Mađarske. Za vrijeme pauze opet loše vijesti. Harisu ruka boli. Gube protiv Mađarske. Bol je taj meč bila nepodnošljiva za dijete od 11 godina, ali pobjeda protiv Njemačke odvela ih je u drugi krug takmičenja, gdje opet igraju protiv Mađarica. Harisa pobjeđuje dva meča, ali gubimo 3:2, pobjeda je za dlaku izmakla. To nije kraj. Ekipni dio takmičenja je završen. Zadovoljni smo svi, međutim, opet loše informacije. Ruka opet boli i to pred sami početak pojedinačnog dijela takmičenja, ali stisnula je zube i igra. U grupi pobjeđuje oba meča sa 3:0 i prolazi dalje.
Također i Amila prolazi dalje kao drugoplasirana. Ostali takmičari iz BiH ispadaju u prvom krugu nažalost. Poslije grupe i Amila ispada. Amilinom igrom su svi zadovoljni. Harisa ipak ne posustaje, iako bol postaje sve gora i gora. Pobjeđuje i ulazi u 16 najboljih stonoteniserki. Prezadovoljni smo svi. Selektori, ja kao trener, uprava kluba. Nismo očekivali tako dobar rezultat, jer ona i sljedeće godine nastupa na istom takmičenju ,a mnoge stonoteniserke izlaze iz te kategorije.
Harisa ispada iz takmičenja ulaskom u 16 od igračice koja će na kraju biti prva. Opet kažem, prezadovoljni smo. Vratile su se iz Mađarske i došle na trening. Harisa ne može držati reket u ruci. Vrijeme je bilo da ode doktoru i da vidimo šta je u pitanju. Nalazi su pokazali ono što nismo htjeli vidjeti. Tetive nisu iztegnute, nego je zglob desne šake napukao. Već sedam dana je ruka u istom stanju. Mjesec dana odmora od stonog tenisa, povreda je teška, ruka je u gipsu. Žalosno u jednu ruku, a u drugu fascinantno.
