U Ilijašu je jučer, Omladinska organizacija „Iskoristi dan – Carpe Diem“, po treći put realizirala projekat „8372“, posvećen očuvanju kulture sjećanja na žrtve agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida počinjenog u Srebrenici.
Projekat je namijenjen učenicima devetih razreda osnovnih škola s područja općine Ilijaš, s ciljem da se mladima približe historijske činjenice o stradanju stanovništva tokom agresije, posebno o genocidu u Srebrenici, te ukaže na značaj istine, pamćenja i odgovornosti prema budućim generacijama.
Program je počeo mirnom šetnjom od zgrade Općine Ilijaš do Kulturno-sportskog centra Ilijaš, tokom koje su učesnici odali počast žrtvama agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Dopredsjednik Omladinske organizacije „Carpe Diem“ Mustafa Spahić upozorio je na kontinuirano negiranje genocida i prisutnost mržnje u društvu, naglašavajući da se sjećanje na Srebrenicu ne smije svesti samo na obilježavanje godišnjice u julu.
Istakao je da kultura sjećanja mora biti dio svakodnevnog obrazovanja te poručio da se oni koji iznose neistine ne umaraju, zbog čega ni oni koji govore istinu ne smiju odustati od ponavljanja historijskih činjenica.
Centralni dio programa održan je u Kinu Ilijaš, gdje su učenici imali priliku čuti svjedočenja preživjelih svjedoka genocida u Srebrenici Hasiba Suljića i Mevludina Orića.
Mevludin Orić zarobljen je nakon pada Srebrenice 11. jula 1995. godine. Odveden je na strijeljanje u Orahovcu kod Zvornika, ali je preživio kada je tijelo njegovog amidžića palo na njega tokom pogubljenja. Nakon pada enklave, hiljade muškaraca i dječaka krenule su šumskim putem prema slobodnoj teritoriji, u pokušaju da izbjegnu zarobljavanje i smrt.
Hasib Suljić, koji je genocid preživio kao petnaestogodišnjak, govorio je o odrastanju tokom rata i osamnaestodnevnom proboju prema slobodnoj teritoriji. Posebno potresan dio njegovog svjedočenja odnosi se na rastanak s ocem, koji se dogodio iznenada, bez pozdrava. Nakon gotovo tri sedmice neizvjesnosti i zasjeda, ezan i susret s pripadnicima Armije RBiH označili su trenutak kada je konačno stigao na sigurno.
Njihova svjedočenja učenicima su pružila priliku da o događajima iz jula 1995. godine uče neposredno od preživjelih, razumiju razmjere stradanja i spoznaju važnost čuvanja istine.
U okviru programa predavanje je održao historičar i doktorant Filozofskog fakulteta Mustafa Dedović, koji je govorio o značaju historijskog znanja, kritičkog mišljenja i suočavanja s negiranjem genocida.
– Svjedoci smo svakodnevnih malverzacija, napada i negiranja genocida, a današnja omladina nema dovoljno razvijeno kritičko mišljenje. Ovakva predavanja jedan su od najboljih načina da mladima približimo ono što se dogodilo tokom rata i genocida u Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina preživjela je strašan genocid, a Srebrenica je jedan od rijetkih genocida koji su sudski presuđeni. O Srebrenici se često govori samo u julu, nakon čega se stiče dojam kao da se ništa nije dogodilo. Rat je trajao četiri godine, bilo je više od 100.000 ubijenih i ogroman broj raseljenih. Ono što ste danas čuli od Mevludina i Hasiba samo je mali isječak njihovih života – kazao je Dedović.
Značaj projekta za obrazovanje mladih i očuvanje sjećanja na žrtve istakao je i načelnik Općine Ilijaš Amar Dovadžija, naglašavajući da današnja sloboda nije došla bez ogromnih žrtava.
– Sloboda koju danas uživamo nije poklonjena, već je rezultat žrtve hiljada onih koji su dali svoje živote i dijelove tijela. Postojanje institucija koje danas govore i pišu o ovim događajima ključno je za sprečavanje zaborava i ponavljanja historije – poručio je Dovadžija.
Realizaciju projekta finansijski je podržala Općina Ilijaš, prepoznajući značaj edukacije mladih i očuvanja kulture sjećanja.
Projekat „8372“ i ove godine podsjeća da sjećanje nije samo čuvanje uspomena na prošlost već i obaveza da se istina prenosi budućim generacijama. Uključivanjem učenika završnih razreda osnovnih škola organizatori nastoje razvijati svijest o poštovanju ljudskog dostojanstva, razumijevanju historijskih činjenica i sprečavanju ponavljanja zločina.
Lična svjedočenja preživjelih i edukacija zasnovana na historijskim činjenicama važni su temelji društva koje njeguje mir, slobodu i odgovornost prema prošlosti. Projekat „8372“ zato šalje jasnu poruku: zaborav nije opcija, a istina se mora prenositi generacijama koje dolaze.
