Boriti se 1.201 dan u nekoliko neprijateljskih obruča na čelu proslavljene 505. viteške bužimske brigade i poginuti na dan proboja svih obruča, zvuči kao antička epopeja.
Ovu epopeju prošao je general Izet Nanić koji će je i okončati u maniru antike boreći se u prodoru snaga Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine ka snagama Hrvatske vojske.
Izet Nanić je rođen 4. augusta 1965. godine u Bužimu koji je tada pripadao općini Bosanska Krupa. Još u djetinjstvu kao živahan dječak ispoljava afinitet prema vojnom pozivu što će kasnije biti njegov odabir profesije. Nakon srednje vojne škole u Zagrebu, završava i Vojnu akademiju JNA u Zagrebu smjer Ratno zrakoplovstvo i protuzračna odbrana.
Kao poručnik službuje u Srbiji u sastavu raketnog diviziona da bi početkom 90-ih i sve izglednije agresije na BiH uspio napustiti vojnu službu i stići u rodni Bužim u kojem su pripreme za odbranu uvelike tekle.
Prvobitno iako među rijetkim oficirima Bošnjacima u Cazinskoj krajini, Nanić nije bio naročito prihvaćen od vojnih i političkih vlasti. Međutim, vrlo brzo je njegovo znanje i stručnost došlo do izražaja da bi početkom augusta 1992. godine bio imenovan za komandanta Štaba teritorijalne odbrane Bužim.
Energičnost i sistematičnost bili su osnovni motivi njegovog rada na terenu zbog čega vrlo brzo uviđa značaj za formiranje specijalnih jedinica “Hamza” i “Gazija” što će se pokazati kao odluka sa strateškim implikacijama.
Petog augusta 1992. godine formira se i 105. bužimska krajiška pješadijska brigada čime će Izet Nanić preuzeti brigadu sa 27 godina. Brigada će promijeniti ime u aprilu 1993. godine kada postaje 505. brdska brigada međutim komandanta neće mijenjati sve do pogibije generala Izeta Nanića.
U međuvremenu će stasati kao “Igman” što je bio njegova šifra u radiosaobraćaju pri čemu će stasati i njegova brigada u operacijama koje su se u pravilu vodile u najneravnopravnijim uslovima, koji će stvoriti temelje za razvoj autentične taktike pješadijskog boja koji je svojstven 505. brigadi.
Noćna borbena dejstva uz karakterističan ratni poklič slomit će nekoliko neprijateljskih ofanziva i izdaju Fikreta Abdića te osloboditi teritoriju koja će se brojiti u desetinama kilometara. Napasti u jesen 1994. godine najbolje što je imala tzv. Vojska Republike Srpske sa malobrojnim snagama, forsirati nabujalu rijeku Unu sa jednim čamcem, mogao je samo neko ko ima bezgranično povjerenje u svoje znanje ali i volju snaga za opstanak i pobjedu.
Još za života general Nanić je često bio upitan o tome šta razdvaja 505. vitešku brigadu u odnosu na druge i šta je to čini autentično superiornom.
“Vjerovatno se sve brigade Armije RBiH razlikuju jedna od druge i svaka ima svoje specifičnosti i kao takve ih je teško porediti. Zbog toga i ne bih poredio i pravio razlike između 505. viteške motorizovane brigade i drugih brigada Armije RBiH, već ću probati u nekoliko riječi kazati šta je to što 505-u čini takvom kakva jeste i koje su njene specifičnosti. Iza 505-e brigade bogat je ratni put i mnogi uspjesi. To je brigada koja svoje rane liječi pobjedom i čiji pripadnici za pobjedu polažu živote, s osmjehom na usnama i pogledom ka slobodi. Jednom riječju, u 505-oj brigadi vlada potpuno povjerenje između jedinica i komandi, između boraca i starješina, i na kraju je to brigada na koju narod Bosne i Hercegovine može u potpunosti računati kao garant pobjede, slobode i postojanja Republike BiH”, rekao je general Nanić.
Prosječnom životnom vijeku 30 godina ne znači mnogo ali za generala Izeta Nanića je bilo više nego dovoljno da iza sebe ostavi životno djelo.
Baš kao i za antičke junake, za generala Nanića usko se veže mjesec august. Mjesec u kojem je i poginuo i preuzeo brigadu te na kraju ušao u pantenon najboljih i najodabranijih sinova Bosne i Hercegovine.
