Na današnji dan, 5. augusta 1995. godine, poginuo je Izet Nanić, general Armije Republike Bosne i Hercegovine, bužimski komandant i heroj oslobodilačkog rata.
Nanić je bio komandant 505. viteške bužimske brigade 5. korpusa Armije RBiH.
Jedinice 5. korpusa, uporedo s “Olujom” u Hrvatskoj, započele su akcije oslobađanja teritorija. Bužimska 505. viteška brigada, na čelu s Izetom Nanićem, razbila je neprijateljske linije na Čorkovaći i krenula prema Dvoru na Uni.
Samo nekoliko sati prije konačne deblokade u rejonu Vijenca, iz zasjede je ubijen komandant Izet Nanić.
Noć prije pogibije komandant Izet Nanić je u svom ratnom dnevniku zapisao: “Sve je u igri… Nadam se da će uspjeti. I ja sa njima, a onda narod. Pobjeda je blizu. Bit će naša ako Bog da Bosna i Hercegovina. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno, da mi je snage i sreće. Sve sam uložio. Nestalo je struje. Sretno.”
Izet Nanić rođen je 4. oktobra 1965. godine u Bužimu. Bio je drugi od njihovih sedam sinova. Do 1992. godine radio je kao aktivno vojno lice u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA). Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu, postaje komandant jedne od najuspješnijih brigada Armije BiH – bužimske 505. viteške brigade.
Podaci kazuju da bužimska 505. viteška brigada, pod komandom Izeta Nanića, nikada u svojoj zoni odgovornosti nije izgubila ni milimetra teritorije, a da su oslobodili više od 300 kvadratnih kilometara okupirane teritorije Bosne i Hercegovine.
Za ratne zasluge, brigadni general Izet Nanić odlikovan je “Zlatnim ljiljanom” 1994. godine, a posthumno 1998. i “Ordenom heroja oslobodilačkog rata”.
Nakon osnovne škole, Izet Nanić završava Srednju vojnu školu u Zagrebu. Vojnu akademiju upisuje 1984. u Beogradu (smjer RV PVO). Jednu godinu boravi i u Sarajevu, da bi konačnu vojnu naobrazbu stekao u Zagrebu 1987. godine. Naredne četiri godine radi kao poručnik ARJ PVO JNA u Kragujevcu.
