Naslovnica BIH Tačno 52 godine od najveće rudarske tragedije u Brezi

Tačno 52 godine od najveće rudarske tragedije u Brezi

Buregdzinica Tepsy Ilijas Dstore Ilijas

Električara su prvog iznijeli iz jame nakon eksplozije metana – prisjeća se najveće rudarske nesreće u Brezi penzionisani rudar Sulejman Nefić koji je bio član čete za spašavanje.

Nesreća, eksplozija metana, desila se 14. marta 1970. godine u 7.55 sati u Jami “Sretno”. Mehaničko razaranje, toplotno djelovanje i ugljenmonoksid zahvatili su ljude, objekte i uređaje. U reviru se nalazilo 89, a poginulo je 50 rudara.

– Desilo se ono najgore. Ušli smo sat vremena nakon nesreće. Gledaš ljude sa kojima si radio, a nemoćan si da im pomogneš, možeš ga samo iznijeti iz jame – istakao je Nefić, navodeći da sjećanje na nesreću ne blijedi ni pola stoljeća poslije.

Svjedok nesreće bio je i Abid Halilović, penzionisani rudar, koji je taj dan bio druga smjena.

– Kad je četa počela iznositi ljude vidio sam da je pred šalu brat iznio brata, to mi je ostalo najviše u sjećanju. To su moje komšije, to sanjam – prisjetio se Halilović.

Husein Suša je kao rudar u brezanskom rudniku počeo raditi 2. februara 1970. godine. Prilikom eksplozije zadesio se u jami, ali je uspio preživjeti.

– Udar nas je sve pobacao. Rekli su da idemo prema izlazu, četvorica nas smo krenuli, ali na srednjem hodniku je sve bilo srušeno, nije se moglo proći, već je bilo puno mrtvih – rekao je Suša.

Kao mladi rudar nije znao koristiti samospas, starije kolege su mu pomogle.

– Osman Ališanović mi je stavio samospas. Poslije par minuta on je pao mrtav. Pali su Atif i Hazim, a ja sam se vratio niz čelo i krenuo uz gume, tada sam naišao na četu za spašavanje – prisjeća se Suša najveće rudarske nesreće u Brezi.

Nakon što su ga iznijeli iz jame skinuli su mu samospas, a u usta stavili limun.

– Više se ničega ne sjećam, pao sam i ja, a probudio sam se navečer u 11.00 sati u bolnici – navodi Suša.

Nakon nesreće nije se više vraćao u jamu, 40 godina i 12 dana radio je u elektro-radionici.

– U modernim uslovima rudarenja teško se ovakve nesreće mogu desiti – tvrdi bivši direktor brezanskog rudnika Ćamil Zaimović.

– Vremenska distanca od 50 godine je uticala na razvoj rudnika i rudarstva, ne samo u Brezi nego i šire. Sada imamo kvalifikovanije kadrove, instrumentarij, monitoring plinova i svih potencijalnih opasnosti koje mogu uticati na sigurnost ljudi – naveo je Zaimović.

Kada se desila eksplozija metana 14. marta 1970. godine u reviru se nalazilo 89 rudara. Povećana koncentracija štetnih plinova naglo je smanjivala količinu kiseonika u zraku. Mnogi se nisu uspjeli povući.

Najviše poginulih žrtve su trovanja ugljenmonoksidom. Najmlađi poginuli rudar imao je 19 godina, a najstariji 55 godina.

Fena