Prije tačno 32 godne dogodila se najveća rudarska nesreća u jami Dobrnja Jug u Mramoru kod Tuzle, u kojoj se nalazila najmlađa smjena Rudnika uglja Kreka. Tom prilikom poginulo je 180 rudara, a nevjerovatnu sreću da preživi jedino je imao Smajl Imamović.
Smrt ih je zadesila usljed eksplozije oblaka ugljene prašine, do koje je došlo nepravilnim miniranjem čelične podgrade, što je pokazala istraga.
Nevjerovatnu sreću da preživi jedino je imao Smajl Imamović, koji se od velike tragedije koja je zadesila njegove kolege nije oporavio ni 32 godine kasnije. Grcajući u suzama, danas nam kaže da mu je 26. august zapravo novi dan u kojem slavi svoj rođendan.
“Danas sam ponovo potresen. Nakon nesreće postao sam drugi čovjek zbog svega što se desilo. Žao mi je mladosti koja je poginula, to su bili ljudi prosječne starosti 27 godina. Za tu nesreću niko nije odgovarao zbog korumpiranog sudstva. Ovaj datum je moj drugi rođendan, ja ga tako obilježavam jer sam ostao živ”, priča nam izuzetno potresen Imamović.
Trenutka nesreće se slabo sjeća, a od potpune smrti spasila ga je ona kliničke prirode, s obzirom na to da nakon detonacije nije udisao otrovni zrak.
Inače, nakon velike nesreće koja je prije 32 godine potresla domaću i regionalnu javnost, Imamović je ponovo sišao u rudarsko okno. I dalje radi kao rudar, a uskoro bi trebao u zasluženu penziju. Ističe da je stanje u rudnicima i danas teško.
“Mi smo sad građevinska firma. To više nije rudarstvo. Stanje se nije promijenilo i danas je izuzetno teško raditi”, nastavlja tegobnim glasom Imamović, dok suze kvase njegovo lice.
Iza poginulih rudara u augustu 1990. godine ostalo je 365 djece o kojima se brinuo Fond 26. august 1990. Neki od njih su nakon tragedije stambeno zbrinuti, a 130 porodica odlučilo je uzeti otpremnine.
Među poginulim rudarima našao se i Hasan Husejnović kojeg je smrt zadesila u 43. godini, iza njega su ostala supruga, dva sina i kćerka.
“Uvijek je teško bez voljenih, a nakon pogibije oca mi smo na neki način zbrinuti. Ja sam imala 20 godina i završenu Srednju medicinsku školu, a tadašnja socijalna radnica me zaposlila na transfuziji krvi. Najmlađi brat je nakon završene srednje škole dobio posao u rudniku. Nažalost, srednji brat je nezaposlen i demobilisani je borac”, kaže nam Hasija Husejnović.
Eksploatacija uglja iz jame Dobrnja Jug zauvijek je okončana nakon velike tragedije, a ulazi u eksploataciono polje onemogućeni.
Iako je ova nesreća trebala biti velika opomena za nadležne u cilju stvaranja boljih uslova za rad, tri decenije kasnije, rudari i dalje u jame ulaze pod strahom da se kući s posla neće vratiti živi.
“Svi kada dođemo ovdje osjećamo neku posebnu težinu i bol. Ponosan sam jer smo uspjeli kao rudnik da zaposlimo sve one koji su to htjeli, a također je formiran i fond koji je uradio ono što je trebao. S druge strane, nakon nesreće nije se puno toga promijenilo kada je riječ o uslovima rada u rudniku. S ove distance gledajući, možemo reći da nismo zadovoljni jer se ne ulaže onako kako bi trebalo”, kaže predsjednik Sindikalne organizacije Rudnika uglja Kreka Zuhdija Tokić.
Po ljudstvu, ali i proizvodnji Rudnik uglja Kreka najveći je u sastavu koncerna Elektroprivrede BiH. Iz tog javnog preduzeća, suprotnog su stava u odnosu na onaj koji ispoljava sindikat.
Navode da je rudarski posao težak, opasan i zahtjevan, a sa sobom nosi i latentnu opasnost od gubitka života, zbog čega smatraju svojom obavezom vođenje računa o sigurnosti u jamama.
“Elektroprivreda BiH je upravo iz tog razloga, odnosno kako bi povećala humanizaciju rada u rudnicima, u prethodnih desetak godina uložila skoro pola milijarde KM. To se odnosilo na modernizaciju rudarskih postrojenja. Dodatni problem za rudarenje, odnosno rudare i proizvodnju električne energije iz uglja je globalni trend koji je usvojen u svijetu i Evropi, a to je da je ugalj postao nepopularan. Male devijacije u zadnjih godinu dana po pitanju proizvodnje električne energije iz uglja, odnosno ova kriza sa energentima predstavlja privremeno odgađanja plana koji postoji u Evropi i svijetu, a to je odustajanje od uglja”, ističe generalni direktor Elektroprivrede BiH Admir Andelija.
Iz Elektropriuvrede BiH su poručli da se aktuelno vrijeme treba iskoristiti kako bi se rudarski pogoni koji nemaju perspektivu zatvorili na human način, vodeći računa o uposlenima koji će biti prebačeni na druge poslove. Također, za rudnike s dugoročnom perspektivnom potrebno je nastaviti procese investiranja u cilju dodatne humanizacije rada.
(klix.ba)
