Pred Sudom BiH jučer je nastavljen proces za 12 optuženih koji se terete za zločine nad žrtvama srpske nacionalnosti u Čemernom, kod Ilijaša, u junu 1992. godine.
Senad Pizović, advokat Nehrua Ganića zatražio je da se pretres otkaže s obzirom da tužilac Vladimir Simović još nikada nije objedinio dvije optužnice iako je Sud dva puta naredio da se to učini.
Sudsko vijeće na kraju je donijelo odluku da se ročište neće odgoditi, ali je dato posljednje upozorenje tužiocu da do utorka 2. oktobra mora dostaviti objedinjenu optužnicu.
Podsjećamo, optužnica protiv Ganića se odnosi na komandnu odgovornost za ratni zločin nad žrtvama srpske nacionalnosti na navedenom području i podignuta je naknadno u odnosu na 11 optuženih Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smole, Senada Sikire, Benjamina Sikire, Harisa Sikire, Enesa Duraka, Mirsada Bešlije, Nusreta Bešlije, Mirzeta Bešlije i Hamdije Spahića.
Inače, jučer su pred Sudom svjedočile Mira Todorović i Stoja Damjanović koje su prema njihovim tvrdnjama 10. juna 1992. godine bile sakrivene u pećini, a niti jedna od svjedokinja nije prepoznala pećinu koju im je na video snimku prikazao tužioca Simović.
Svjedočenje Todorović i Damjanović u mnogo čemu se razlikuje.
Tako je Todorović ispričala da je u Čemerno stigla 2. juna 1992. godine iz Draževića kod Vareša i da su stigli kod ujaka Đorđa Trifkovića. Ispričala je da je vidjela četiri haubice dok je dolazila u selo, te da je čula i dejstvo istih dok je boravila u Čemernom.
– Ja ne znam ko je pucao iz tih haubica – kazala je Todorović.
Na pitanje Odbrane da li su civili pucali iz haubica, odgovorila je: “civili sigurno nisu”.
Ona je kazala da su u Čemerno s njom i njenim roditeljima stigli i porodice Bunjevac koji su se smjestili kod Veljka Trifkovića, čija je kuća bila poprilično udaljena od kuće Đorđa Trifkovića, toliko daleko da se nije vidjela od Đorđeve kuće.
– U noći s 9. na 10. juni 1992. godine ujak Đorđe nas je obavijestio da budemo spremni, jer se sprema napad. Bila nas je puna kuća i čak dva djeteta stari osam mjeseci i godinu dana. Bilo je oko 5 i 20 ujutru kada je ujak pao preko praga, iscrpljen i rekao bježite. Pobjegli smo kroz metke, oko nas su pucali. Ujak Đorđe je dao otpor – kazala je Todorović.
Svjedokinja je potom kazala da su bježali prema stijenama „dole prema Mahmutović Rijeci“ i da su se sakrili u pećini i da su u njoj bili do 16 sati.
– Ja nisam izlazila nikako. Neki jesu, išli su djeci po mlijeko, da pomuzu kravu. Djeca su plakala, majka ih je gušila da prestanu, kako nas ne bi otkrili. Ništa se odatle nije vidjelo, čula su se samo goveda, ali dok smo bježali vidjelo se da sve gori.
Vojnici iz Ilijaša su došli po nas. Teže nam je bilo izaći iz te pećine, popeti se uz stijenu. Kad smo prolazili kroz selo vidjeli smo užasne prizore.
– Vidjela sam leševe. Po odjeći sam prepoznala Bunjevce oni su bili ubijeni i Milenka sam vidjela, prepoznala sam ga – kazala je Todorović istaknuvši da su leševi bili prekriveni.
U toku unakrsnog ispitivanja advokat Dražen Zubak pitao je svjedokinju ko je pucao iz tih haubica koje je ona vidjela kada je došla 2. juna 1992. godine u Čemerno, na šta je svjedokinja kazala da ne zna.
Svjedokinja je potvrdila da je Veliborka Trifković bila s njima u kući, ali da ne zna šta je njen muž Miroslav Janković radio i gdje je bio.
– Ona je došla noć uoči napada, ali ja ne znam gdje joj je bio muž. Čula sam da je izgorio u štali. Ne znam da je sahranjen na Vojničkom groblju na Sokocu – istakla je ona.
Todorović je kazala da je njen ujak Đorđe bio naoružan lovačkom puškom i da je povremeno dolazio do pećine da bi ih izvjestio šta se dešava.
– Od muških je još Sekula Trifković bio s porodicom u pećini. Bilo nas je oko 25 u pećini – istakla je Todorović, kazavši da je Branka Trifković preživjela napad, da je ranjena i da je helikopterom prevezena prije 16 sati.
Advokat Damir Alagić ovoj svjedokinji prezentirao je ono što piše u obdukcionom nalazu da je Goran Bunjevac bio u vojničkim čizmama, vojnim pantalonama s opasačem, vojnoj košulji i zatražio od nje komentar da li se iznenadila. Svjedokinja je kazala da ne bi.
Ifet Feraget advokat Enesa Duraka konstatirao je svjedokinji da je dio onog što je kazala čula, dio vidjela što je ona prihvatila.
– Vi niste vidjeli s kim se Đorđo družio, šta je radio – kazao je Feraget.
Svjedokinja je potvrdila, ali nije mogla potvrditi da je čula da u selu ima mnogo vojske koja čuva vatreni položaj, odnosno haubice.
– Kažete da je vaš ujak Đorđe bio iscrpljen, je li on čuvao vatreni položaj, od čega je pao na prag – upitao je Feraget.
– On se umorio obilazeći oko kuće. Velika je to teritorija – kazala je Todorović.
Sutkinja Minka Kreho je pitala svjedokinju da li su granate iz haubica padale po njenom selu, na što je negativno odgovorila, složivši se s konstatacijom sutkinje da su negdje drugo dejstvovale.
Druga svjedokinja Stoja Damjanović, inače rođaka Mire Todorović – otac joj Đorđe Trifković, tvrdila je da „nije bilo haubica“, ali „jeste nekog drugog oružja“ i da su haubice dovezene poslije 10. juna 1992. godine.
Stoja Damjanović, ispričala je i da je u pećini čula svog strica kako govori: “Nemoj kume, zar i ti kume Nusrete”.
U izjavi koju je dala 2007. navela je samo da je: “Čula nemoj kume”, u drugoj izjavi 2015.: “Nemoj kume, zar i ti kume”.
“Trebala sam da spomenem, ali sam zaboravila. Pretpostavila sam pošto je rekao ‘Nusrete’, a oni su kumovi”, kazala je svjedokinja.
Svjedokinja je ove razlike u iskazima objasnila rečenicom: “Kad su tonovi jaki može da se čuje”.
Odgovarajući na pitanje odbrane navela je da Milanko Trifković nije njen rođeni stric, odnosno da nije brat njenog oca Đorđe Trifkovića, već rođak, ali da ga je ona zvala stricem.
Damjanović je kazala da je njen otac imao lovačku pušku i da je jednom pucao tog jutra 10. juna 1992. godine. Ona je kazala da je bila u pećini do 16 sati, ali da je dva sata nakon što je akcija počela izlazila da pomuze kravu za djecu koja su bila u pećini.
Na konstataciju advokata Ferageta da bi to moglo biti oko 8 sati ujutru svjedokinja je potvrdno odgovorila, ali nije imala objašnjenje zašto su onda ostali u pećini do 16 sati popodne, ako su dejstva stala u 8 ujutru.
Nije se mogla sjetiti da li je njen otac Đorđe dolazio do pećine, ali je kazala da je vidjela dim kada je izlazila, no da nije mogla vidjeti kuće i šta se dešavalo.
Ona je kazala da je leš strica Milenka prepoznala po bijelim vunenim čarapama i kazala je da su sva tijela bila prekrivena. Na pitanje zašto je u ranijim iskazima kazala da je vidjela Milenka u krvi i da je imao izvađene oči, ona je rekla da je tako čula!
Inače, Tužilaštvo BiH tereti bivše pripadnike Teritorijalne odbrane (TO) te aktivnog i rezervnog sastava policije Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Hamdiju Spahića i Nehura Ganića da su u junu 1992. učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u Čemernom.
Nastavak suđenja zakazan je za 11. oktobar.
Tekst u potpunosti bez izmjena prenesen sa portala nap.ba
