Svjedok optužbe Vidoje Rašević je na novom ročištu u slučaju “Čemerno” pred Sudom BiH izjavio da nije znao da se u njegovom rodnom selu Čemerno nalazi vojska RS I položaj haubica, jer da je znao, odatle bi sigurno sklonio svoju majku. On je opisao da je tog jutra (10. 06. 1992. godine) bio u patroli, kada je sa Vlaškova iznad Ilijaša vidio dim na Čemernici.
Sumnjajući da se nešto loše dogodilo, tražio je i dobio vozilo od komande u Ilijašu i sa još sedam do osam osoba krenuo za Čemerno. Gore je došao tek u popodnevnim satima i po ulasku u selo je video četiri leša koja je, prema tragovima krvi, neko pomijerao, a malo dalje i tijela još pet do šest ubijenih, među kojima je poznao Milenka Trifkovića i njegovu ženu. Vidio je i nekoliko objekata u plamenu, među kojima je bila i njegova kuća, ali je potvrdio da je većina objekata u selu bilo netaknuto.
Na pitanje odbrane zna li ko je izvršio napad na selo, rekao je da ne zna, a kasnije je rekaoi to da je samo nekoliko dana nakon tog događaja ponovo otišao na Čemerno, ali ovaj put na artiljerijski položaj VRS u tom selu.
Drugi svjedok optužbe Radenko Stojanović rekao je kako je tog dana bio na Nišičkoj visoravni, te da je po saznanju o dešavanjima na Čemernu na Nišiće sletio helikopter koji je upućen sa Pala i kojim je on, zajedno sa dvojicom pilota, mediciskom sestrom i komandantom Slavom Kojićem tim helikopterom otišao na Čemerno. On je bio u svojstvu vodiča, iako, po vlastitom priznanju nikada prije tamo nije bio. Za Slavu Kojića je rekao da je na Nišićima slovio za vojvodu, ali da je kasnije pobjegao za Beograd. I on je, kao i njegov prethodnik na sličan način opisao ono što je vidio po dolasku n aČemerno. Opisao je da je i drugog dana vozilom otišao na Čemerno gdje je video kako vojska i mještani prikupljaju tijela I sahranjuju ih u masovnu gobnicu u mjesnom groblju, ali da ne zna o koliko tijela je riječ. Tom prilikom su doktor Samojko Koponja i jedna medicinska sestra uz pomoć mještana vršili identifikaciju poginulih i zapisivali njihova imena.
Ustvrdio je kako su na tom području odnosi Srba I Muslimana bili dobri, a na pitanje odbrane kako to da su u obližnjoj Sokolini (kod Srednjeg) u autobusu ubijena 52 mještana Ahatovića, rekao da je to uradila vojska “sa strane” i da u tome niko od njih nije učestvovao.
– Znam da je svo muslimansko stanovništvo iz okolnih sela protjerano, ali to su uradili ljudi sa strane – ustvrdio je Stojanović, koji je po vlastitom iskazu u to vrijeme bio obični vojnik, da bi nakon pogibije dva komandanta, bio postavljen na mjesto komandanta bataljona na Nišićima.
Izjavio je i to da od svih optuženih poznaje jedino Mirsada Bešliju koji je dobar čovjek i “prva liga”.
Suđenje se nastavlja 11. jula svjedočenjem zaštićenog svjedoka “D”.
Piše: Semir Spahić
