Četrdesetjednogodišnji Muris ef. Šehić osim imamskih poslova koje obavlja u džematu Podgori kod Breze, već punih sedam godina bavi se pravljenjem ahmedija za imame u BiH ali po potrebi i široj regiji. Ahmedija je obilježje imama, hatiba ili mualima na našim područjima.
“Motanje ahmedija je veoma star i zahtjevan zanat koji se danas s pravom smatra skoro izumrlim. Supruga Jasmina bila je glavni inicijator da se zajednički počnemo baviti ovim poslom. Često mi je pričala kako je još u vrijeme dok je bila djevojka čula razgovor dvije žene kako se žale i kritikuju kako im hodža ima prljavu ahmediju. Većinom se ranije insistiralo da ahmedija bude čista i kristalno bijela, a da bi se to ostvarilo ahmedija se mora razmotati, oprati i ponovo smotati. Tako se rodila ideja da se počnemo baviti ovim poslom i već proteklih 7 godina sa suprugom se bavim ovim zanatom”, navodi ef. Šehić u razgovoru za Faktor.ba.
Ahmedija se sastoji od nekoliko dijelova. Osnovni dijelovi koji je sačinjavaju su fes, podloga koja se stavlja oko fesa i onda bijela čoha, koja se u koncentričnim krugovima mota oko fesa do određene veličine i završetaka. Dužina bijelog platna koje se omotava oko fesa iznosi od deset do dvadeset metara, u zavinosti od veličine fesa.
“Na našem području najzastupljenije su mogu slobodno reći “bosanskohercegovačke ahmedije” koje su prepoznatljive. U islamskom svijetu njihovi imami nose ahmedije koje po izgledu liče našim ahmedijama, ali nisu kao naše. Postoje turske ahmedije koje su mnogo slične našim pa smo vjerovatno i tehniku motanja preuzeli od njih. Postoji sarajevska, visočka, zavidovićka i mnoge druge ahmedije i sve one su na svoj način jedinstvene. Ono što sam u svom stilu stavio na prvo mjesto je funkcionalnost. Zašto to govorim zato što na prvom mjestu, ahmedija mora biti funkcionalna, mora biti lagana i mora biti praktična. Svaka ahmedija je podložna prljanju pogotovo u toplijim danima kada se se imam znoji. Meni je bio cilj da se ahmedija ne prlja usljed znojenja, što sam i uspio”, priča ef. Šehić.
Iako je pravljenje ahmedija sigurno rijedak zanat u BiH, ef. Šehić namjerava stečeno znanje i iskustvo prenijeti svojoj djeci kako bi poslije njega i supruge imao neko da nastavi ovaj lijep ali zahtjevan posao.
