Na naš redakcijski email smo dobili poruku od osnivača Abdulaha Šabara, koji je osjetio potrebu da napiše reakciju na članak koji smo mi objavili na našem portalu. Njegov email prenosimo u potpunosti:
Pišem vam ovo kao reakciju na članak naslovljen „Šiijska zajednica iz Lješeve kod Ilijaša“ kojeg ste prenijeli iz časopisa Saff a u kojem se govori o centru “Kuća bosanska” i meni (Abdulah Šabar) kao njegovom osnivaču. Zato se nadam da ćete u cilju objektivnosti i fer novinarstva ovo objaviti na vašem portalu.
Naša misija je suprotstaviti se valovima anti-šiizma i šiijafobije koji evo već neko vrijeme zapljuskuju i naše govorno područje. To činimo prezentiranjem video materijala na internetu (klik ovdje za naš YouTube kanal), objavljivanjem tekstova putem web stranice i štampanjem časopisa „Istina o šiijama“.
Anti-šiizam označava neprijateljstvo prema šiija muslimanima, kojih danas u svijetu ima 15-20 % od ukupnog broja muslimana. [1] U cilju razumijevanja ove pojave potrebno je odgovoriti na pitanja poput: šta je šiizam? kada je nastao? zašto je napadan? ko ga napada? i mnoga druga.
U potrazi za odgovorima potrebno je na početku razumjeti značenje korjena riječi „šiija“, a to je „sljedbenik ili pristalica“. Zatim, da bi saznali kada su se šiije pojavile u islamu, neophodno je vratiti se u vrijeme prvih muslimana. Prema Halil-efendiji Mehtiću, šiije su nastale kao rezultat podjela nakon izbora prvog halife (vladara u islamskoj državi), kada je jedna grupa ashaba (Poslanikovih prijatelja i sljedbenika) smatrala da prvi halifa treba da bude hazreti Alija (Ali ibn Ebi Talib, Prvi ehlibejtski imam.).[2] Otuda naziv „šiijatu Ali“ (arapski) – Alijevi sljedbenici.
Međutim, ovaj koncept ‘grupe ashaba koji su bili posebno bliski Aliju’ susrećemo još i za Poslanikova života. Prema onomo što prenosi Ahmed ibn Hambel u svojoj knjizi ‘Fadaailus-Sahaaba’, na strani 655 vidimo da je izraz „šiije“ u značenju Alijeve pristalice prvi upotrijebio sam Poslanik Muhammed, neka je Božiji blagoslov na nj i njegove. [3] Upoznavanje samo sa ovom činjenicom i njeno prihvatanje pobija i neutrališe nekoliko neistina o porijeklu šiizma.
Brojni su primjeri u kojima se šiije optužuju i demoniziraju za nešto što je u potpunosti islamski validno. Upravo to mene je lično ponukalo da tražim istinu o šiijama. Zbog toga sam u virtualnom svijetu, u komentarima na naše video prezentacije, na svom facebook profilu i preko email-a, bio sam nekoliko puta nazivan rafidijom i bio pitan zašto sam postao šiija, ili šta me je to navelo da napustim sunnizam i prihvatim šiizam? Međutim, u stvarnom životu, vjerovali ili ne, još niko od onih koji me poznaju nije me nazvao rafidijom, niti me pitao slična pitanja. Moj otac me to nije pitao, moja majka, moja sestra, moji rođaci, moje komšije, moji prijatelji, moj efendija… ama baš niko ko me poznaje. Zašto? Takijja. Nije, jer svi znaju da klanjam po džaferijskom fikhu, svi znaju čime se bavim, u šta vjerujem i šta promičem. Nego, otac me to nije pitao zato što je kod mene i dalje vidio šehadet kojeg me je poučio, namaz i post na koje me je navikao, Kur’an koji mi je poklonio, ljubav prema džamiji i muslimanima koju je u mene usadio… Ostali me nisu pitali, jer im je možda jasno zašto sada imaju boljeg sina, brata, komšiju, prijatelja, džematliju… Nadam se.
Ja lično, ne mislim da sam nešto napustio, nečega se odrekao ili postao nešto što nisam bio. Naprotiv, tvrdim da sam, kada su vjera i duhovnost u pitanju, samo potvrdio ono što sam bio i da sam, Božijom milošću, unaprijedio se i postao bolji. Ponavljam, Božijom milošću. Jer, On mi je dao slobodu od predrasuda i pristranosti; On me je darovao promišljanjem i omogućio mi da proučavam i istražujem. I na kraju, On mi je dao snagu i smjelost da prihvatam istinu.
A kada je u pitanju šiizam, šiijska škola islama, za mene, to je najbolji dio islama. Pazite, ne kažem da je to cijeli islam, već jedan njegov dio. Ako islam zamislimo kao glavu, sa svim njenim dijelovima, onda je šiizam njen mozak, ili ako islam zamislimo kao jedno tijelo sa svim njegovim organima i udovima, onda je šiizam njegovo srce. Znači najvažniji i najvitalniji dio cjeline koju nazivamo islamom, jeste šiija islam, to jeste onaj islam kojeg, nakon Božijeg Poslanika Muhammeda, s.a.v.a., baštine, čuvaju i prenose Ehli bejtski imami: Ali ibn Ebi Talib, Hasan, Husein i devet Huseinovih potomaka.
Znači, šiija si! Ne, ne znači. Jer, prema riječima ehlibejtskih imama, „šiija“ je titula koju zaslužuje da nosi veoma mali broj ljudi, a to su oni koji su i riječima i djelima vijerno slijedili i u stopu pratili hazreti Alija i niučemu se nisu s njim razilazili, poput Selmana, Ebu Zerra, Ammara, Mikdada, Muhammeda ibn Ebi Bekra, Hasana, Huseina i drugih. Zbog toga su onī, koji su u prisustvu ehlibejtskih Imama za sebe govorili sa su Alijeve šiije (sljedbenici), bili žestoko kritizirani. Zato ne kažem da sam šiija, već musliman, simpatizer Ehli bejta, ili modernim riječnikom kazano, ja ne igram za njihov tim, nego samo za njega navijam.
Za kraj ću vam navesti riječi Ammara ed-Duhnijja, koji je bio savremenik šestog ehlibejtskog Imama, Džafera Sadika. Njega je kadija Kufe jednom nazvao rafidijom, pa je on počeo da plače, a kada je bio upitan za za razlog, rekao je: „Plačem prvo radi sebe, jer si mi dao titulu koju ne zaslužujem. Nazvao si me rafidijom, a od [Imama] Sadika, a.s., sam čuo da su rafidijama prvi bili nazvani čarobnjaci koji su povjerovali nakon što su u štapu poslanika Muasaa, a.s., vidjeli Božiji znak. Odmetnuli su se (rafadu) od faraona i prihvatili Musaa, a.s., mireći se sa svim onim što ih je zbog toga zadesilo. Faraon ih je nazvao rafidijama (odmetnicima), jer su se odmetnuli od njegove vjere. Znači, rafidija je onaj ko napusti sve ono čime Allah nije zadovoljan i izvrši sve ono što On zapovjeda. Pa ima li iko danas ovakav!?
”Plačem iz straha da ne bi u sebi pomislio da jesam to što me nazivaš, pa da me Gospodar moj ne prekori i kaže: ‘O Ammare, da li si se zaista bio odmetnuo (rafadte) i odrekao svih neistina i potpuno posvetio izvršavanju obaveza, kao što su ti to pripisali?’ Ovaj prijekor bi mi smanjio nagradu, u slučaju da Allah želi da me nagradi, ili povećao kaznu, u slučaju da odluči da me kazni.
”Također, plačem zbog tebe i patnje kojom ćeš biti podvrgnut zato što si izrekao veliku laž kada si me nazvao imenom koje nije moje i zato što si od jednog plemenitog naziva napravio pogrdu.” [4]
Na kraju, želim vam sve najbolje u životu i radu.
Abdulah Šabar
Lješevo, 2014
[1] Wikipedia, „Shia Islam“
[2] S. Numanović, Šiijsko učenje je strano bosanskim muslimanima, Dnevni Avaz, 24.08.2013.
[3] Ummu Seleme prenosi da je Poslanik (sava) jednog jutra kada su mu došli Fatima i Ali, rekao: ‘O Ali, raduj se! Doista si ti, ashabi tvoji i šiije tvoje stanovnici dženneta.’
[4] Mizanul-Hikmah, tom 5, stranica 2048
