Prije 30 godina, na današnji dan, 18. aprila 1992. godine, u odbrani domovine poginuo je heroj Safet Hadžić.
U to vrijeme Safet Hadžić obavljao je dužnosti predsjednika Kriznog štaba Patriotske lige za regiju Sarajevo.
Već početkom aprila artiljerija JNA počinje ispaljivati prve granate na glavni grad Bosne i Hercegovine. Sve je spremno za potpunu opsadu Sarajeva. U gradu započinje masovna mobilizacija dobrovoljaca, ali nedostaje oružja i municije. U općem metežu koji je vladao u gradu i uslijed lošeg sistema veza i slabe koordinacije branitelja grada, Safet Hažić odlučuje da 18. aprila sa svojom grupom izvuče još naoružanja prije nego JNA i SDS-ove formacije potpuno zatvore obruč oko Sarajeva.
– Bio sam njegov vezista. Nažalost bio sam taj koji ga je to jutro probudio da krene u Pretis. Pozvali smo komandira interventnog voda da okupi sve slobodne ljude koji su imali naoružanje – kazao je ranije Safet Baltić, njegov saborac, prenosi portal Heroji.ba.
Ne znajući da su srpske snage već zauzele fabriku Pretis grupa naoružanih pripadnika Patriotske lige i pripadnika Teritorijalne odbrane BiH krenula je kombijem prema Vogošći. Safet nije imao nikakvo naoružanje. Na sebi je imao vjetrovku, košulju i kravatu, a u ruci je nosio crnu tašnu.
– Iako su nas zaustavljali na barikadama i upozoravali da ne idemo dalje, Safet je insistirao da nastavimo. Na samom skretanju prema ulazu u fabriku vidjeli smo ljude u policijskim uniformama, sa automatskim puškama i šljemovima na glavama. Iako sam upozorio Safeta da mi nemamo tako naoružane ljude, on je bio uvjeren da se radi o našim policajcima i pripadnicima Teritorijalne odbrane BiH. Kad nam je jedan od njih mahnuo da krenemo naprijed, vjerovatno misleći da smo ispomoć njima, Safet je rekao da im se približimo. Izašao je Safet prvi a ja za njim – ispričao je njegov saborac Nusret Prljača.
– Kad smo izašli iz kombija, vojnik u policijskoj uniformi je izašao iz kućice i pitao nas ko smo mi, pitao nas je ko smo jedno deset puta. Safet je odgovorio “naši smo, polahko, šta ste digli paniku”. U jednom trenutku vojnik je naslonio cijev na Safeta, a on je rukom maknuo cijev a neko od nas je viknuo da smo iz Teritorijalne odbrane. Policajac se izmakao nekoliko koraka unazad, naredio paljbu i počeo pucati. Zasuli su nas rafalima sa svih strana – sjeća se saborac Senad Balićevac.
Safet je pogođen, ranjeni su njegovi saborci, a osim njega u ovoj akciji poginuli su i Sead Velić, Nermin Zeljković, Fahrudin Čavčić, Almir Islamović i Senad Čirić.
Na mjestu pogibije na ulazu u Pretis podignut je spomenik Safetu Hadžiću i njegovim saborcima. U čast Safetu Hadžiću podignut je i spomenik ispred sarajevske Općine Novi Grad.
Safet Hadžić ukopan je na šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu. Posthumno mu je dodijeljen čin brigadnog generala i odlikovan je ratnim priznanjem Zlatni ljiljan 1992, te 1994. godine Ordenom heroja oslobodilačkog rata.
