Ime Senaida Išerića sinonim je za humanost. Bivši pripadnik Oružanih snaga BiH bio je čovjek koji ni u jednom trenutku nije razmišljao treba li pomoći nekome u nevolji. Tako je bilo i prošlog ljeta u Ulcinju gdje je boravio sa svojom obitelji, suprugom Esminom i prijateljima. U jednom trenutku spazio je da se dvije osobe utapaju, kasnije će se ispostaviti otac i sin. Ni trenutka Senaid nije dvojio što treba napraviti. Skočio je u uzburkano more i krenuo u misiju spašavanja.
Požrtvovni vojnik prvu je osobu izvukao, doveo je do plićaka i predao prijateljima pa krenuo natrag po drugu osobu, koju je također izvukao na sigurno. Međutim, onda je Senaidu pozlilo i nije mu bilo pomoći. Svoj život položio je za njih. Večernjakov pečat mu je uručen posthumno, u kategoriji “Ponos BiH”, potkategoriji “Humanost”.
Krenuo očevim stopama
– Rijetkost je naći čovjeka takve dobrote i naravi kao što je bio Senaid. To pokazuje i način na koji je izgubio život – rekao je Senaidov prijatelj Selver Herić. Upravo on bio nam je prva adresa da dođemo do obitelji Išerić i pozovemo ih na Večernjakov pečat. U Mostaru je priznanje, u Senaidovo ime, primio njegov sin Mirza. Mladić je već krenuo očevim stopama, prošao je sve vojne obuke te je pripadnik Oružanih snaga. Na početku razgovora ispričao nam je koliko ga se dojmio Večernjakov pečat s molbom da napišemo sve njegove dojmove o manifestaciji. – Prije svega, nisam bio svjestan kakav je događaj Večernjakov pečat dok se nisam osobno uvjerio. Sve je bilo na jednoj, rekao bih, kraljevskoj razini, gdje se čovjek ne može ne osjećati ugodno. Zaista, divna večer koju ću pamtiti cijeli život, nešto što je teško riječima opisati – ističe Senaid i upućuje poruke podrške cijeloj direkciji Večernjakova pečata. – Veliki posao radite, uistinu, i svi ste divni i organizirani. Molim vas da preko ovog razgovora izrazim ogromnu zahvalnost gospodinu Pavkoviću i gospodinu Andrijaniću, koji su se pokazali kao veliki ljudi i domaćini, te da mi omogućite i da spomenem divnu gospođu Valentinu Rupčić, koja je također bila izuzetno ljubazna. Večernjakov pečat je, sada sigurno mogu reći, društveni i kulturni događaj godine. Organizirati nešto onakvo, na onoj razini, uspjeh je koji ne smije ostati nezapažen. Nosim fantastične dojmove. Veliku ste čast iskazali kako meni tako i cijeloj mojoj obitelji – ističe Mirza Išerić, po mnogočemu slika i prilika oca, istinskog dobročinitelja i humanitarca.
Otac i sin – prijatelji
Kaže da mu je još teško govoriti o tim nemilim događajima od prošlog ljeta kad je Senaid dao život da bi drugi živjeli. – Sve je još uvijek kao ružan san, teško je govoriti o tome. Ja i dan danas očekujem da će se moj otac odnekud pojaviti, ali, nažalost, kako vrijeme ide, sve sam svjesniji da od toga nema ništa. Teško je vjerovati da čovjeka kao što je on više nema. Ali, sretan sam što sam zaista, po svemu, čak i on je to nebrojeno puta rekao, njegova kopija – isti stavovi, isti pogledi na svijet. Sve smo radili timski, bili smo prijatelji, mnogo više od klasičnog odnosa oca i sina. Stari je bio veliki borac i potpuno razumijem da nije mogao ostati nijem na vapaje tih ljudi. To je on, jednostavno takav. Više je mislio na druge nego na sebe.
Pokazao je da je vojnik, borac za dobrotu i pravdu. Nikada se nije bojao smrti, učio nas je da kroz život koračamo hrabro. I to je jednostavno tako. Nažalost, nije tu da s nama dijeli radosti koje nam dolaze. Za nešto više od mjesec dana postat ću otac, po prvi put. Moj sin neće imati priliku upoznati svog djeda heroja, ali ja ću mu pričati o onome što je on uradio. Poruka za sve je da nije bitno tko smo, tko je kakve vjere, boje kože, svi smo ljudi i dužni smo paziti jedni na druge, pomagati jedni drugima koliko možemo. Samo na taj način možemo doprinijeti boljem životu i budućnosti za nas sve, ali i za buduće naraštaje – završava Mirza Išerić, sin laureata Večernjakova pečata, čovjeka koji je dao život kako bi drugi živjeli, Senaida Išerića.
