Procjenjuje se da u Bosni i Hercegovini ima najmanje 50.000 patoloških kockara, a u tu ovisnost koja najčešće počinje iz znatiželje, u posljednje vrijeme sve češće ulaze i djeca i žene.
“Prema procjeni koja je utemeljena na parametrima koji se inače koriste svugdje u svijetu. Dakle, broj stanovnika na određenom području, broj uplatnih mjesta, u BiH je minimalno 50.000 patoloških kockara”, rekao je Marko Romić, specijalist traumatske psihologije i osnivač Kluba liječenih ovisnika o kocki – KLOK.
Dječaci počinju kockati već u šestom razredu osnovne škole, a djevojčice nešto kasnije.
Nažalost, dodaje, djeci se na svakom koraku nude reklame na kojima se kockanje prikazuje kao nešto što je sasvim normalno te da je to put kojim se mogu riješiti svi materijalni problemi.
“Na klađenje s reklama pozivaju ih vrlo poznate i uspješne osobe, a nema nijednog medija gdje se te reklame ne vrte. Gdje god da krenete, bilo kojim gradom, na svakom koraku možete vidjeti reklame o klađenju ili uplatnim mjestima”, ocjenjuje Romić.
Dalje navodi da maloljetnici također najčešće počinju kockati iz znatiželje te kreću od kladionica i klađenja na sportske rezultate nakon čega ulaze u ozbiljnije faze i počinju igrati rulet, poker i sl. Po njegovim riječima, sve više maha uzima i online klađenje koje je jako teško upratiti roditeljima i obiteljima.
Rekao je i da žene sve više imaju problema s kockanjem, a one najčešće igraju bingo i klade se na utrke pasa i konja.
“To se može vidjeti i po gradu. Gdje god se može sjediti, piti kava i igrati bingo, ta su mjesta puna. Ja trenutačno na liječenju imam tri žene, a bilo ih je mnogo na liječenju u ovih 13 godina otkako se ovim bavim”, ističe Romić, dodavši da je najmlađa bila studentica, stara oko 20 godina, dok je najstarija imala 80 godina.
Upitan kako spriječiti ovisnost o kockanju i kako to utječe na kvalitetu života kockara i njegove obitelji, Romić napominje da prevencija uvijek treba poći od kuće: “Tamo gdje imate sređene obiteljske odnose, gdje vladaju toplina, ljubav i razumijevanje te se razgovara međusobno, puno je manje onih koji imaju problema s bilo kakvom vrstom poroka pa tako i s kockanjem.”
Po njemu, početak preventivnog djelovanja treba biti u obitelji, kasnije u predškolskim i školskim ustanovama, a udjela u tome trebaju imati i vjerske organizacije te cjelokupno društvo.
“Nažalost, ja ne vidim nikakvu instituciju na bilo kojoj razini koja ima nekakav ozbiljan ili bilo kakav plan prevencije. Ono što se vidi jest da da imamo širom otvorena vrata toj kockarskoj industriji i da ona vrlo nesmetano radi svoj posao”, naglašava na kraju Romić.
