Naslovnica BIH Ponos BiH: Munib Mešinović – Dobitnik “Nobelove nagrade” za studente

Ponos BiH: Munib Mešinović – Dobitnik “Nobelove nagrade” za studente

Buregdzinica Tepsy Ilijas Dstore Ilijas

“Zovem se Munib Mešinović i dolazim iz Travnika podno Vlašića iz Srednje Bosne.

Odrastao sam u skromnoj radničkoj porodici gdje se uvijek cijenilo obrazovanje.

Možda najvažnije u građenju mog životnog puta je bila sreća što su me roditelji podučili da je znanje najvažnija valuta ne samo u građenju odnosa s drugima već i u građenju sopstvenog karaktera”, počinje svoju priču ovaj mladić.

Teško se odlučiti od čega krenuti u predstavljanju ovog momka.

Možda je to činjenica da je prvi državljanin Bosne i Hercegovine koji je osvojio prestižnu Rhodes stipendiju Univerziteta New York u Abu Dabiju. Ona se dodjeljuje već 120 godina i Munibu je pošlo za rukom da je dobije i time sebi otvori vrata Univerziteta Oxford.

No, Munib je skroman.

“Završio sam osnovnu školu u Travniku gdje sam imao izuzetne učitelje i nastavnike koji su u meni probudili interes za učenjem ne samo matematike, fizike i informatike već i ostalih predmeta. Nažalost, mnogi od njih nisu više s nama, i znam da bez njihovog talenta za predavanje moja znatiželja kao ključna odlika mog uspjeha ne bi potpuno sazrijela”, nastavlja ovaj 24-godišnjak svoju životnu priči.

Ističe i da mu je pohađanje Opće Gimnazije Travnik dalo dalju priliku, na kojoj je zahvalan, da uči od najboljih profesora i profesorica iz svakog predmeta prije nego što je nekolicina započela zasluženu penziju.

“I kao i svi u mom razredu, počeo sam razmišljati o tome šta da studiram i čime se želim baviti sljedećih 40 i više godina svoga života.

Za moju porodicu jeste bilo teško finansirati studiranje u Sarajevu ili Mostaru ali nije bilo nemoguće.

Međutim osnovni razlog zašto sam aplicirao na inostrani univerzitet je želja i znatiželja za drugačijim iskustvom.

Bio sam upoznat sa načinom studiranja na domaćim fakultetima i to nije u meni budilo vatru za odlaskom na studij. Bez te inspiracije i strastvenosti osjećao bih se kao da radim nešto što ili ne želim ili ne iskorištava potpuno moj potencijal i ambicije”, priča nam Munib.

Tako je počela potraga.

U njegovom rodnom Travniku ne postoji Američki kutak ili ured USAID-a.

To ga je nagnalo da da se samostalno raspituje o procesu apliciranja na američke fakultete.

Paralelno, pripremao se za prijemne ispite preko interneta.

“Zato što nisam pohađao međunarodnu srednju školu ili IB program već nastavni program FBiH kao i većina srednjoškolaca koji se ne priznaje na ovim fakultetima, morao sam polagati 3 puta više prijemnih ispita, kao neku razliku u predmetima.

Moja aplikacija se sastojala iz standardiziranih ispita na engleskom jeziku iz fizike, dva iz matematike i dva iz engleskog jezika, iz preporuka prevedenih na engleski jezik, te nekoliko eseja na engleskom jeziku.

Cijeli proces je stresan za američke srednjoskolce, a još više za one kao ja koji moraju mnogo puta više uložiti energije i napora da podnesu aplikaciju koja se opet na kraju ne vaga na isti način.

Bila je riskantna investicija ali se na kraju isplatila kada mi je New York University ponudio punu stipendiju za studiranje na njihovom kampusu u Abu Dabiju”, navodi Munib.

Bez puno oklijevanja, prihvatio je ponudu.

Ocjenjuje da je ipak to bila odličnu prilika za jedinstvenim studentskim i obrazovnim iskustvom i početkom života u jednom od najaktivnijih gradova na svijetu.

“Otišao sam s perspektivom da iskoristim sve moguće prilike koje dobijem i da uživam u tome što radim bez zamaranja za sve ostalo izvan studiranja i putovanja po svijetu omogućenim izdašnom stipendijom.

U toku svoje četiri godine na NYU Abu Dabi, studirao sam i radio na projektima godinu dana u Njujorku, te proveo jedan zimski semestar u Londonu, a drugi u Omanu.

Učeći od renomiranih profesora, zavolio sam informatiku i elektrotehniku i primijenjene tih nauka u polju zdravstva.

Na prvoj godini sam završio projekat koji koristeći virtualnu realnost podučava djecu sa autizmom geometriju u 3 dimenzije.

Na drugoj godini bio sam dio tima koji je osvojio zlatnu medalju na iGEM takmicenju u Bostonu za prototip uređaja koji detektira patogene u hrani za 10 minuta.

Ta tehnologija je kasnije bila ključna u razvijanju mehanizama brzog testiranja na COVID čime su spašeni brojni ljudski životi širom planete.

Na trećoj godini sam radio istrazivanje u Njujorku sa autonomnim vozilima i kako da ih zaštitimo od protivničkih napada i mehanizama.

Taj rad je kasnije bio nagrađen prezentacijom na američkoj nacionalnoj konferenciji za studente.

Mnogo više riječi i vremena mogu posvetiti avanturama kroz te četiri godine uključujući i odličnim vannastavnim aktivnostima i prilikama pruženim u veoma gostoljubivim zajednicama Emirata.

Prijatelje i poznanstva koje sam stekao tokom studija vidim kao najveću nagradu iz tog vremena i rado održavam kontakt sa kolegama čiji rad i mene inspirira svojom kreativnošću i društvenim dobrom”, priča Munib dalje.

Neka vrsta prekretnice desila se na četvrtoj godini studija, kada je dobio prestižnu Rhodes stipendiju za studij na Univerzitetu u Oxfordu kao prvi Bosanac u 120-godišnoj historiji ove najprestižnije stipendije na svijetu koju neki nazivaju i Nobelovom nagradom za studente.

Uz pomoć te stipendije ispred Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji su me nominirali, ove godine sam završio magistarski studij iz Napredne informatike na Oxfordu a moj disertacijski rad na temu korištenja napredne vještačke inteligencije za povećanje efikasnosti genetskog inženjeringa je osvojio najviše počasti.

Trenutno počinjem doktorat iz zdravstvene informatike uz podrsku Rhodes stipendije i Britanske vlade preko državnog vijeća za nauku i inžinjering.

Resursi i mogućnosti su na najvišem nivou i veoma sam uzbuđen što ću provesti sljedeće četiri godine radeći u ugodnom okruženju uz iskrenu podršku onome što volim”, “veze” svoju priču Munib, skromno, bez samohvale, ali i s primjetnim uzbuđenjem.

On ističe i da iz Bosne i Hercegovine nije otišao zato što je razmišljao o mogućnosti zaposlenja ili loših standarda rada. “Otisao sam studirati u inostranstvo jer sam htio drugačije iskustvo i vidjeti svijet i kulture izvan granica Sredozemnog mora i Atlantika.

Stekao sam prijatelje koji žive na svim kontinentima (uključujući i Antarktik) i osjećam da sam izrastao u svjesniju osobu iako ne znam kako da to tačno predočim riječima.

Trenutno se fokusiram na doktorat i na sve mogućnosti koje nudi Oxford i okruženje ali nisam opterećen mislima straha ili zebnje da se vratim u zemlju koju volim i sa svim manama koje joj nameću.

Ne postoji država ili nacija na svijetu bez velikih problema, ključ je u načinu rješavanja i razumijevanju različitih životnih iskustava.

(radiokameleon.ba)