Prema vjerovanju, vile su samo mitološka bića neobične ljepote, uz čarobne moći. Vjeruje se da su dio nekih starinskih vjerovanja. Međutim, jedna vila dolazi iz Bosne i Hercegovine – tačnije iz Olova. Stvarna je, ima čak i magični štapić i ispunjava potajne želje roditelja – čini da njihovi mališane zavole knjige – vjerovali ili ne.
Sanela Kaikčija je zaposlenica Gradske biblioteke Olovo, ali uz to, ona je vila. Tačnije, obilazi škole tokom radionica te zajedno čitaju knjige pa pričaju o njihovom sadržaju. Sanela (vila) za portal Radiosarajevo.ba otkriva kako je došla na ovu ideju, ali i na koji način potaknuti djecu na onu vječitu boljku – čitanje knjiga i lektira.
“Kada sam organizovala lutkarsku predstavu za djecu u biblioteci u kojoj radim, stavila sam masku iz crtića o ponijima, poni Šarenlota. Vidjela sam koliko je to djeci bilo zanimljivo, drugačije, sa posebnom pažnjom su pratili moje pokrete i slušali moje riječi. Nakon toga razmišljala sam kako da ih opet obradujem a ujedno i zainteresujem za knjige. Došla sam na ideju da napravim sebi kostim koji će simbolizirati vilu misleći da će to djeci prirediti zadovoljstvo. Reakcije su i više nego očekivane. Vidim da je to obradovalo i odrasle”, rekla je Sanela.
Kaže da se sada javljaju i roditelji te pitaju kada ponovo dolazi jer su djeca oduševljena nakon radionica. Dobila je pozive i iz drugih gradova.
“Mnogo ideja imam. Lagano, jednu po jednu i realizujem. Važno je afirmirati kulturu čitanja. Problem čitanja i podsticanja djece na čitanje, posebno danas, pod velikim je utjecajem novih tehnologija pa shodno tome dobiva nove karakteristike i postaje dio projekta na globalnom nivou”, navela je Sanela.
Kako kaže, njena zadaća, ali i svih biblioteka te odgojno-obrazovnih ustanova je poticanje na čitanje – uz informacijsko opismenjavanje.
“Škole i biblioteke srodne su ustanove i trebaju biti međusobno povezane. Treba dobro znati razumjeti dijete i znati primijeniti odgovarajuća sredstva za razvoj motivacije”, dodala je Sanela.
Kada je riječ o poticanju na čitanje kod mališana – ona smatra kako je to složena i odgovorna zadaća.
“To je mnogo šira i obuhvatnija aktivnost, nego što se obično misli. Od izvođača, kreatora ovakve radionice zahtijevaju poznavanje niza općih i specijalnih pedagoških, psiholoških, didaktičkih i metodičkih znanja i vještina”, pojasnila je vila-učiteljica.
A kako razgovarati sa djecom i afirmisati ih na čitanje?
“Razdragano, veselo, dinamično razgovaram sa djecom to im drži pažnju. Uvijek im kažem da se u bibliotekama stiču vještine za doživotno učenje, tu se razvija mašta, tu se učimo postati odgovorni građani. Djeca mi gledaju u oči. Ja kada vidim tu iskrenost i vidim da žele od mene da čuju nešto zanimljivo, neobično, vidim da to zaista nedostaje danas, ja se onda potrudim da ispunim njihova očekivanja, maksimalno. Nakon radionica samo se pojave sa svojim crtežima, sa napisanim pjesmama, pričama, dođu donesu nešto su napravili svojim rukama…svaka dakle radonica stimuliše rad djece i ispolji neki njihov talenat”, zaključila je Sanela za portal Radiosarajevo.ba.
(radiosarajevo.ba)
