Nakon ljetne pauze, nastavljeno je suđenje u slučaju „Džemal Hadćić i drugi“, poznatijem kao „Slučaj Čemerno“, u kojem je jedanaest pripadnika policije u TO BiH optuženo za zločin u ovom ilijaškom selu.
Na ročištu iskaze su dala dva svjedoka, oba učesnici akcije na Čermernu, koja je prema njihovim iskazima bila isključivo usmjerena na uništenje haubica koje su do tada dejstvovale po okolnim gradovima i naseljima.
Prvi svjedok je tražio da se njegovo ime ne spominje u javnosti, zbog, kako je rekao, činjenice da bi ovim svjedočenjem mogao dovesti u opasnost svoju porodicu. On je u odgovorima tužiteljici Zorici Đurđević, koja je mijenjala tužioca u ovom procesu Vladimira Simovića, objasnio da je početkom rata bio pripadnik rezervnog sastava milicije i da je kao takav imao zaduženu uniformu a od naoružanja „Hekler“. Rekao je da su nakon što su od strane srpske vojske i policije protjerani iz stanice milicije Srednje formirali stanicu u Ljubini, gdje nisu imali komandire, već su se sami između sebe dogovarali o dužnostima. Kada je čuo da se sprema akcija za uništenje haubica na Čemernu, dobrovoljno se prijavio, kao i njegove kolege iz rezervnog sastava, navodeći da im za to niko nije izdao naredbu. Opisao je kako su stigli na mjesto okupljanja kod škole u Koritima i da ih je tamo dočekalo dvadesetak osoba, uglavnom pripadnika milicije i mještana. Tvrdi da nije vidio nikakve pripadnike vojnih jedinica sa stranme i da je za njih čuo tek naknadno. Rekao je kako je vrijeme bilo veoma loše, padala je kiša i bio je toliko mračno da su se putem prema Čemernu morali držati jedan za drugog.
Opisao je i događaje u samom Čemernu. Nedugo nakon što su stigli na neki proplanak iznad sela nastala je pucnjava, a njegova grupa se uspjela probiti do haubica. Vidio je haubice i ogromnu hrpu sanduka sa granatama. Bilo je planirano da se haubice miniraju, ali je čovjek koji je nosio kablove pobjegao, te su odlučili da haubice gurnu niz provaliju iznad koje su haubice bile ukopane. Utom se začula rafalna paljba i neko je povikao „ubiše policajca!“ Prišao je i vidio da je njegov komšija i školski drug Velimir Vidaković pogođen. „Velimir mi je izdahnuo na rukama. Improvizovali smo nosila i ponijeli ga prema Mahmutovića Rijeci. Sa mnom su bilo još Enes Durak, Mijo Milanović, Zemir Tabaković i još neki kojih se ne sjećam. Kada smo se spustili u selo, skinuo sam sat sa Velimirove ruke i vidio da je bilo tačno 9 sati. Sat sam dao Enesu Duraku da ga da Velimirovom ocu“ – završio je svoje svjedočenje ovaj svjedok.
Drugi svjedok Tužilaštva bio je također učesnik akcije Zemir Tabaković, koji je odgovarao na pitanja tužioca Vladimira Simovića, koji se nakon pauze pojavio u sudnici. On je također rekao da je bio pripadnik rezervnog sastava milicija i da je kao dobrovoljac krenuo u akciju na Čemerno. On je rekao da je na Koritima vidio neke nepoznate ljude, ali da nije znao ko su i odakle su, niti šta je cilj njihovog boravka tu. Kao i prethodni svjedok, on je na sličan način opisao dešavanja na Čemernu, obzirom da su obojica bili u istoj grupi koja je išla direktno na haubice, tako da ne znaju ništa o zbivanjima u samom selu. „Neko je rekao da trebamo zapaliti štalu u kojoj se nalazila municija, ali to nismo učinili jer je tada započela pucnjava, kroz koju sam čuo nekoga da govori „ne pucaj!“. Mislim da je to bio glas Enesa Duraka, ali nisam siguran.“ – rekao je između ostalog svjedok Tabaković.
Ni ovaj put nije izostala kritika Predsjedavajuće Sudskog Vijeća Minke Kreho na način ispitivanja svjedoka od strane tužioca Vladimira Simovića, koja ga je u više navrata upozorila da svjedocima ne sugeriše odgovore, već da im postavlja pitanja. Na činjenicu da tužilac Simović sva svoja pitanja bazira na izjavama svjedoka datim prije više godina, sutkinja Kreho je reagovala izjavom da će po ovom pitanju Sudsko Vijeće najvjerovatnije uvesti praksu i preporuku Haškog tribunala, nakon čega ovakav vid ispitivanja svjedoka neće biti moguć.
Zanimljiv je bio i duel koji je nakon toga uslijedio između tužioca u sutkinje, kada je Simović u najmeri da pokaže kako njegove riječi nisu shvaćene izjavio „da ne govori kineski“, na šta mu je sutkinja Kreho uzvratila: „Bolje bi bilo“. Interesovanje prisutnih izazvalo je i Simovićevo pitanje svjedoku Tabakoviću: „Da li je magla baš bila magla“?
Suđenje u ovom predmetu započelo je u martu 2018. godine.
Semir Spahić
