Na suđenju za zločine na području Ilijaša, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričao je kako je interventni vod 5. juna 1992. učestvovao u akciji u Lješevu, gdje je ubijena grupa mještana bošnjačke nacionalnosti.
Slaviša Marić kazao je da je bio pripadnik Interventnog voda u Ilijašu, čiji je komandant bio Marinko Vidović, a u kojem je bio i optuženi Savo Manojlović. Prema njegovim riječima, optuženi Ranko Draškić je bio komandir nekog voda, ali je Vidović ipak bio glavni.
Marić se prisjetio kako su 4. juna uveče došli po njih, rekavši im da su napadnuti, te da su prevezeni do sela Do kod Lješeva. Rekao je da su smješteni po kućama i da nije čuo značajniju pucnjavu.
On je nabrojao lica koja su bila s njim. Tužilac Adis Nuspahić podsjetio ga je da je u istrazi izjavio da je s njim u vozilu kojim su došli bio i Savo Manojlović, na šta je svjedok izjavio da to nije rekao.
“Ja znam da je bio dole… to sam nedavno saznao, ali nije bio sa mnom u grupi. Nisam ga vidio”, kazao je Marić.
Nakon što su prenoćili, kako je ispričao, otišli su do linija na Borićima, a Vidović im rekao da je “dogovor da će se predati oružje iz Lješeva”.
Kazao je da je, kada su sišli u Lješevo, vidio kako gori kuća, te da su neke pitali imaju li oružja, a kada im je jedan rekao da ima lovačku, kako je naveo, nisu znali šta da rade i uputili su ga da pita druge.
Svjedok je rekao da su dvojica vojnika ubijena kada su sišla u jedan podrum, a da je on s kolegom odvezao u Dom zdravlja jednog ranjenog. Dodao je da se poslije vratio u Lješevo, jer je jedan od poginulih bio brat njegove žene, ali mu je rečeno da su odvezeni u mrtvačnicu.
Marić je rekao da je kasnije čuo da je grupa Bošnjaka taj dan ubijena u Lješevu.
“Pitam: ‘Ko je to uradio? Kaže: ‘Šta te briga. Bolje ti je da ne znaš?”, prisjetio se svjedok, navodeći da je nakon tog dana napustio Interventni vod.
On je kazao da je kada se vraćao na cesti vidio Vasketove ljude i pragu. Potvrdio je da je u iskazu naveo da su Vidović i Draškić cijeli dan bili u Lješevu, ali da ih nije vidio. Odbrani je kazao da Draškića nije vidio taj dan i da ne zna gdje je bio njegov vod.
Kazao je i da pripadnike Vasketove jedinice ne poznaje ni po čemu dobrom.
Draškić i Manojlović optuženi da su, u svojstvu pripadnika Interventnog voda Teritorijalne odbrane Srpske opštine Ilijaš, kasnije Ilijaške brigade Vojske Srpske Republike (VRS), 5. juna učestvovali u napadu na Lješevo i ubistvima 20 civila. Dodaje se da je oko 100 muškaraca, žena i djece odvedeno u Podlugove.
Željko Tučić kazao je da je bio u Teritorijalnoj odbrani u Ilijašu, gdje su bili i “Vasketovi četnici” i Interventni vod na čijem je čelu bio Marinko Vidović.
Prema njegovim saznanjima, te dvije jedinice su pomagale mještanima da “očiste” neko selo. Objasnio je da je bio dogovor da bošnjačko stanovništvo preda oružje i ode, ali da se dešavalo da dođe do pucnjave i pogibija.
Kako je naveo, u Lješevu je prilikom predaje oružja došlo do pucnjave i nekoliko srpskih vojnika je poginulo i ranjeno, a čuo je da je na drugoj strani ubijeno 15 do 20 ljudi.
Tužilac je više puta svjedoka podsjećao na izjavu iz istrage, u kojoj je naveo da je čuo da je u tim ubistvima učestvovao Interventni vod.
“Možda sam rekao. Oni su bili dole”, kazao je Tučić, potvrdivši da u Lješevu nakon te akcije više nije bilo Bošnjaka.
Svjedok je na pitanja Odbrane kazao da sva saznanja o dešavanjima u Lješevu čuo od drugih.
Suđenje se nastavlja 8. juna.
